Ponijelo me to ludilo od čišćenja jučer, a držat će malo i danas. Krenula sam da ću oprati jednu policu, zavšilo je na ribanju stolica, frižidera, elemenata, nastavilo se preko pražnjenja svih bočica sa začinima (mali milion) pa pranje istih, pa brisanje i glancanje svake ponaosob, pa pranje onih pluto podložaka, pa... sve to što se strpa u mašinu, pa izađe sjajno i bajno i dalje u jednom komadu. Šteta da stolice ne stanu u mašinu. A i prozor sam oprala. Jedan, dva, tri. I podove. I dvije mašine robe.
Uvijek mi je smiješno to kad se mužjak hvali da je oprao dvije mašine robe i da je to veliki posao.
Ono, ubaciš, uključiš, izvadiš. Neeeš ti posla.
Ali, ajde, barem zna jako cijenit to kad netko drugi ubacuje, uključuje i vadi. Ja, npr. Kao, napravila sam neki posao.
To je valjda taj još jedan problem. Što ne znam cijenit svoja postignuća. A on svoja možda precjenjuje. Možda.
Jutros sam se silno ohrabrila i otišla se prijaviti na tečaj. Od engleskog. To zato jer ga nisam nikad u životu zvanično učila, i kad me pitaju da li ga znadem, nemam nekog dokaza, a i uvijek sumnjam u svoje znanje.
Pa sam onda, sumnjajuć u svoje poznavanje sve istih zgb ulica otišla s mužjakom na posao. Pa se onda sat i pol prošetavala po ulicama gore dolje lijevo desno, i zaključila da su mi sveudilj sve iste. Ali imaju neke suptilne razlike, ipak.
Nisam se pogubila, to je glavno.
Ni teta s tečaja se nije pogubila samnom. Bila je jako draga i rekla, da ih je kojim slučajem više vakih kao što sam ja, onda bi ona ostala bez posla. To kad ljudi ne uče, a nauče. No, sreća po nju da ima i onih koji uče, uče, pa ne nauče.
A čini mi se sve manje i manje mogućim živjeti u ovom svijetu i pobjeći od znanja engleskog. Moraš ga slušati, moraš ga čitati, nakon nekog vremena, moraš ga i progovoriti, jebemu. I to čak i mi koji smo odrasli s dominantnim talijanskim, za kojeg je poznato da je u ratu s engleskim. U istri ćete naić` na ljude kojima je talijanski materinji, koji mlate njemački bez problema, ali kad progovore engleski, onda zapinju. Isto kao talijani. I portugalci. Pričati engleski u portugalu s portugalskim domorocima, to uglavnom podrazumijeva monolog.
No, bilokakobilo, stavilo me u neku grupu koja se bori s vremenima, to je baš za nas koji nismo to nikad učili u školi, nego pogađamo po sluhu i onom nekom neobjašnjivom načinu kad ti mozak servira neki podatak, a ti nemaš pojma odakle ti, pa počneš vjerovati u šesta i sedma i osam čula. I da je to znanje sigurno došlo iz nekog od bivših života.
Čudo je taj mozak.
Pa, eto... baš sam si ono, pametna danas.
A možda mi se i ona košara za kruh, koju sam, u današnjem naletu čišćenja ubacila u mašinu, zajedno sa žiletima, ogledalima i ostalim drndarijama iz kupaone, neće raspast i razbit.
Danas ribam kupaonu. Kupatilo. Banju. The bathroom.
I nije da je košari za kruh mjesto u betrumu, nego mi ostalo od jučer... ipak sam škrbna kad palim mašine.
Pa, odoh...
Post je objavljen 27.01.2012. u 12:52 sati.