Marketing
zašto KUPOVATI knjige?
- revitalizirani post od 26.1.2012.
OPIRANJE ZABORAVU PROČITANOG
Pretpostavljam da se obraćam ljudima kojima je jasno zašto čitati knjige. No zašto je kupiti prije nego se pročita, a još više zašto je kupiti nakon toga? Nije li jednostavnije, a u svakom slučaju jeftinije, knjigu posuditi u knjižnici ili od nekog poznatoga? Zašto potrošiti novce da bi je se nabavilo, a zatim odvojiti prostor – kolik bio da bio – da bi je se čuvalo?
Velik broj knjiga koje sam pročitao bile su posuđene. Za jedan broj njih procijenio sam da su mi značajne, da bih nešto od njihova sadržaja želio usvojiti kao trajno znanje. U tim slučajevima potrudio sam se knjigu nabaviti na bilo koji način: kupiti, iskamčiti, dobiti zamjenom, sugerirati prijateljima što da mi daruju za rođendan... Nakon toga sam ih pročitao još jednom, ovaj put s podcrtavanjem, ispisivanjem primjedbi na marginama i ispisivanjem svojeg kazala na unutrašnjoj strani stražnjih korica s naznakama na kojim stranicama su za mene značajne teme. Na taj način je obrađena većina knjiga koje imam u osobnoj biblioteci koje smatram „stručnima“: sociologija, psihologija, filozofija, filozofija, politologija, povijest, komunikologija... Pored stručnih knjiga imam i dobar broj raznih monografija i albuma: likovnih, fotografskih, stripovskih, geografskih... To su naprosto lijepe knjige koje je prijatno povremeno ponovo prolistati, razgledati ili izvući s police kada se s nekim razgovara o onome što se u njima prikazuje. No zašto kupiti knjigu koja spada u literaturu, roman, zbirku pripovjedaka ili pjesama, nešto što se pročita jednom i najvjerojatnije nikada više?
Prvi je i osnovni razlog ako je riječ o knjizi za koju ste zainteresirani iz bilo kojeg razloga ili imate indicija da ju je vrijedno pročitati, a nema načina nabaviti je ikako drugačije. U knjižnici je lista čekanja tolika da nećete doći na red za dvije godine, nitko od poznatih je nema da bi je se moglo pročitati... Što drugo preostaje nego izbrojati novce u novčaniku i ocijeniti koliko vam je stalo da je nabavite?
Drugi je razlog ako pročitate knjigu i ocijenite da biste je kad-tad željeli ponovo pročitati. Za godinu dana ili deset godina, možda i kasnije, jednom kad odete u penziju... Nema garancija da ćete je tada moći ponovo naći, nabaviti. Najbolja garancija je ako je sačuvate u osobnoj biblioteci.
Sljedeći razlog je ako ocijenite da je knjiga takva da zbog nečega poželite da je pročitaju i vaši prijatelji, vaši najbliži... Najsigurniji način da se to dogodi je da im posudite (ili čak poklonite) knjigu. Poklonite li ili posudite ionako se najčešće svodi na isto, posuđene knjige se rijetko vraćaju. Ima naslova od kojih sam zbog toga vremenom kupio i više od desetak primjeraka.
Najvažniji uzrok zbog kojega se isplati kupovati knjige je zaborav. Zaborav je strašna pojava, sve briše, ali može se i protiv njega donekle boriti. Ima knjiga koje su mi pružile mnogo užitka, mnogo mi značile, a koje sam u potpunosti zaboravio, čak to i da sam ih ikada pročitao. Povremeno postanem svjestan tog procesa kad mi slučajno koja od njih dopadne u ruke, pa se prisjetim zaboravljenoga, s tim da povremeno nisam siguran jesam li knjigu zaista pročitao ili sam je pročitao do pola, pa odustao, ili sam samo svojevremeno mnogo slušao o njoj. Nasuprot tome, ako je koja od tih važnih knjiga na mojoj polici, svaki put kad mi klizne pogled po hrbatima ondje posloženih svezaka, prisjetim se – a, i to sam čitao! I obradujem se – aha, baš sam uživao! I prožme me odjek onih emocija kojima su me njene stranice navele da zatitram.
Poseban slučaj u okviru gornjega naročito dolazi do izražaja kod zbirki poezija i priča, a kadikad i kod romana. Kadikad mi se dogodi u gluho doba noći da ponovo poželim pročitati samo jednu pjesmu, samo jednu priču, samo jedan odlomak. Znam u kojoj su knjizi, znam otprilike i gdje su, znam kako ih pronaći. Kao ovisnik odjurim do kućne biblioteke (sve je u njoj posloženo po abecedi) i ako otkrijem da nedostaje knjiga za koju sam bio uvjeren da bi se ondje morala nalaziti padam u apstinencijsku krizu. No kakav užitak ako bez gubljenja vremena glatko pronađem ono čega sam se zaželio!
Neke knjige definitivno treba nakon nekog vremena pročitati ponovo. Ne samo da je kroz vrijeme većina onoga u njoj zaboravljeno, nego nakon nekog vremena dobre knjige i očitavamo na drugi način, pa je ponovljeno čitanje na neki način kao da čitamo prvi put.
Oni što gledaju u dlan ili talog šalice za kavu ni približno ne mogu s tolikom točnošću i preciznošću procijeniti ikoga kao onaj tko baci pogled na kućnu biblioteku. Kod nekih ljudi je kućna zbirka knjiga produžetak njihovog ja. Kakvo je to ja kod onih koji imaju mnoštvo knjiga koje nisu pročitali, u drastičnom slučaju knjige od stiropora?
Pretpostavljam da ovo ne čutaju oni koji nemaju knjiga ili čije knjige pokazuju da nisu čitane. Po mojoj procjeni (koju bih mogao opširno elaborirati) kulturna osoba razvijene intelektualne znatiželje ima potrebu jednom mjesečno ili jednom na dva mjeseca neku knjigu i kupiti.
Posljednje, ali ne najmanje važno, kupovinom knjiga pomažete upravo onakvu literaturu kakvu volite i upravo onakve knjige kakve cijenite da postoje, opstoje i nove takve se pojavljuju. Izdavačima je prodaja knjiga jedan od najvažnijih kriterija uspješnosti (iako je kod nas još i važnije može li naslov dobiti što veće donacije i sponzorstva), pa će prodavana knjiga na razne načine povući za sobom i sebi slične. Kupovinom knjige na tržištu na kojem se i bestseleri prodaju u nekoliko stotina komada utječete na odluke izdavača daleko više nego što bi se reklo na prvi i površni pogled.
Mora postojati još neki razlog zbog kojega nije dovoljno samo pročitati knjigu, nego je zavrijedilo i kupiti je, ali nema jačega od onoga ako netko sam osjeća tu želju i potrebu bez ikakvog obrazloženja. Pojava elektronskih knjiga u svemu tome u suštini će malo promijeniti, osim što će nam trebati manje prostora za pohranu onoga do čega nam je stalo.
Post je objavljen 04.01.2016. u 10:28 sati.