Kao što smo i najavili, sinoć smo sudjelovali na posljednjoj zagrebačkoj postaji ekumenskog hoda za jedinstvo kršćana i učvršćenja Crkvenog zajedništva. Postaja je bila grkokatolička konkatedrala, a u postaji smo svi stali, ali nismo svi ostali stajati. Naime, neki su uspjeli i sjesti povremeno.
Bilo nam je zanimljivo sudjelovati u slavlju jer je to za nas bilo nešto novo. Napjevi koji grkokatolici koriste (Gospodi, pomiluj, Aaamin...), samo okruženje tj. unutrašnjost konkatedrale itd. itb.
Slavlje se sastojalo od velike ektenije i molitve, psalma Bog Gospod, tropara i prinosa kada, službe riječi, molitvenih zaziva za jedinstvo kršćana, prigodnih riječi predstavnika zajednica te završne pjesme Ti, Kriste, Kralj si vjekova za vrijeme koje se dijelio blagoslovljeni kruh. Ako vama koji niste bili, nisu jasni svi nazivi - 'ko vam kriv
. (To je kazna koju je potpredsjednik spomenuo.)
Slavlje je predvodio križevački biskup mons. Nikola Kekić, koji je posebno napomenuo kako bi bilo strašno da molimo samo ovih osam dana i zatim cijelu godinu opet čekamo Osminu. Ukazao je na to da cijele godine trebamo moliti i ostvarivati jedinstvo tako da Osmina bude vrhunac tih molitvi i nastojanja. Posebno je upečatljiv bio predstavnik Makedonske pravoslavne Crkve Kirko, koji je usporedio Crkvu s obitelji: kad se djeca svađaju, onda su roditelji tužni
. Rekao je da je i Bog - naš Otac sada tužan.
Nastojmo stoga razveseliti svoga Oca. 
Post je objavljen 25.01.2012. u 18:36 sati.