Marketing
Fleetwood Mac - “Than Play On" oliti Music LP-Underground / GRTg 31 01 u 19:10 uri
U sljedeci utorak predstavljan Fleetwood Mac, prvu inkarnaciju banda, a ako se mene pita, i jedinu!
Na muzickom planu postigli su sve sta se moglo postici, kako u umjetnickom tako i u komercjalnom smislu.
Fleetwood Mac je obozavala publika, a kriticari su ih dizali u nebesa.
Povjest je pokazala da tamo i pripadaju!
Kako je vrime prolazilo, grupa je u svojim lutanjima izmedju bluesa i rocka i nazad dala neke od vjecnih tema moderne muzike.
Za mnoge od njih, vecina auditorija danas i nezna da su im orginalni autori bili genijalci koji su se okupili pod vodstvom Petera Greena.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ka mulac, daleke 1967 godine Peter Green se odaziva pozivu John Mayala da mu se pridruzi u Bluesbreakersima.
Zaminija je nezamjenjivog, Erica Claptona, koji je upravo napustija band. Svirajuci sa Mayalom, Green pobire prve lovorike i stice onu sigurnost velikana.
Negdi nakon dolaska Greena u Bluesbrakrese, Aynsley Dunbar napusta band i Green kontaktira Mick Fleetwooda da ga zamini.
Po dolasku Micka u band, liniju sacinjavaju: Peter Green, Mick Fleetwood, John McVie and John Mayall.
Tu se vec nadziru prve konture buduceg velikog banda.
Ka poklon, Mayal daje Greenu slobodan studio, da snima po svom gustu.
Snimaju pet tema od kojih je jedna instrumental.
Green ga naziva po imenima bubnjara i basiste, tocnije “Fleetwood Mac”.
Nakon izdavanja albuma sa Bluesbreakerima, Green nagovara Fleetwooda da oforme vlastiti band.
Ocajnicki su pokusali dobiti McVia na basu, toliko, da su buducem bandu dali ime po njemu, ali ovaj je osta mrtav ladan.
McVie je nastavija rad sa John Mayalom.
Green i Fleetwood nisu gubili vrime. Nalaze taletiranog gitaristu Jeremy Spencera i basistu Bob Brunninga.
Ovaj potonji je pridruzen bandu pod uvjetom da otidje kad in se McVie pridruzi, jednog dana!
Cudni su bili dogovori tih dana.
Band ima debut 1967 godine u osmom misecu na Windsor Jazz and Blues Festivalu.
I napokon, po zavrsetku festivala, McVie pristaje i pridruzuje se bandu.
1968 godine izdaju prvi album. Ka manje vise svi albumi u to vrime, i ovaj je bija totalno blues orjentiran.
Album postize uspjeh u Engleskoj, te dolazi na cetvrto misto Engleske Top Liste.
Interesantna cinjenica vezana za ovaj album, je u tome da nije bilo niti jedne singlice skinute sa njega.
Tako da slobodno mozemo reci da je album sam po sebi dosao tako visoko.
A materijala za singlice je bilo, i te koliko.
Nedugo nakon izlaska albuma, Fleetwood Mac izdaje novu singlicu.
"Black Magic Woman" i "Need Your Love So Bad" se penju po listama prkoseci svim zakonima gravitacije.
E da, mala napomena, ka sta smo imali prilike cut, “Black Magic Woman”nije Santanina tema, kako misli vecina Santaninih fanova.
Drugi album “Mr. Wonderful”, band izdaje 1968 godine, dakle iste godine kad i prvi a i singlicu koju smo upravo poslusali.
Album je snimljen u zivo i to na starinski nacin.
Umisto da su in instrumenti spojeni na mix pult, za ovaj album su se odlucili na arhaican pristup, tojest, snimali su se preko ozvucenja, i time dobili onaj karakteristicni staromodni zvuk.
Po prvi put band suradjuje sa duhacima, a isto tako, na njemu se pojavljuje Christine Perfect, clanica Chicken Shacka, na klavijaturama.
Nedugo nakon izdavanja ovog albuma, grupi se pridruzuje Danny Kirwan, mulac koji je upravo napunija osamnaest godina.
Jedan od razloga je bilo Greenovo nezadovoljstvo Spencerom radi njegovog malog udjela u stvaranju.
Kirwan je donija svoj osobiti stil ali isto tako, iznenadjujuce zrele kompozicije.
I to je bilo to!
Najbolja postava Fleewood Maca je bila na scceni.
Nabrojit cu imena, jer ova se srecu jednom u povjesti.
Peter Green – gitara, vokal, kompozitor, idejni vodja,
Jeremy Spencer – gitara, vokal
Danny Kirwan – gitara, vokal, kompozitor
Steve McVie – bass gitara
Mick Fleetwood – bubnjevi i udaraljke
Po dolasku Kirwana u band, izlazi im nova singlica “Albatross”, koja se preko noci penje na sva prva mista svih mogucih, nemogucih i inih top lista.
Paralenno sa izdavanjem “Albatrossa”u Americi im izlazi drugi album za Americko trzite pod nazivom “English Rose”, koji sadrzi pola od materijala sa Europskog drugog albuma “Mr. Wonderful”.
Da bi pojacali zbrku za ljude poput mene, koji ce se baviti sa njima nakon 40tak godina, par miseci nakon tog izdanja u Americi, u Europi im izlazi treci album, nazvan “The Pious Bird of Good Omen”, koji je u stvari kolekcija B-strana singlova i selekcija radova koje je band napravija sa Eddie Boydom.
Te 1969 godine, grupa odlazi u Ameriku, di snimaju svoje antologijske blues standarde.
Tom prilikom suradjuju sa svim velikanima bluesa, legandama Chess REceordsa.
Dovoljno je spomenuti samo Willie Dixona, Buddy Guya i Otis Spanna.
Kako je material sa ovog gostovanja veoma obiman, a izdan je trostruki CD album, ovom prilikom necemo detaljnije ulazit, jer ova faza Fleetwood Maca zasluzuje posebnu emisiju.
Dunque, bilo kako bilo, ovo gostovanje i snimke su u stvari bile posljednje ciste blues snimke grupe.
Uskoro njihova muzika uzima jedan drugi smjer, koji ce ih ustoliciti na Olimpu moderne muzike.
Sa Kirwanom u bandu, odjedanput se i Greenu otvaraju horizonti i neminovno se odbacuju lanci i ogranicenja koje postavlja blues forma.
Rezultat te promjene je i singlica "Man of the World", jos jedan u neprekinutom nizu hitova banda.
I u deveton misecu 1969 godine izlazi “Then Play On”.
Album donosi Fleetwood Mac u pomalo konfuznom izdanju.
Imajuci sve atribute remek djela, album pokazuje grupu u lutanju razlicitim pravcima, od cistog bluesa, tvrdog rocka do balada.
I kad nakon ovoliko godina sudimo o ovom albumu, bas to lutanje mu daje draz, a vjerovatno i onu crtu besmrtnosti.
I dakako, po ondasnjem dobrom obicaju, a u cilju zbunjivanja kasnijih generacija, album izlazi u dvije verzije. Jedna sa “Oh Well” za Americko trziste i druga sa “One Sunny Day” i “Without You”za Europsko.
MI cemo u cjelosti poslusati Americku verziju albuma, ali da nebi ostali prikraceni, naknadno cemo poslusati i preostale dvije teme.
I jedna mala zanimljivost.
Nakon skoro cetrdeset godina, napokon se saznalo ko je svira celo na “Oh Weel – Part II”.
Ispalo je da je to bija glavom i bradom – Peter Green !
U nastavku emisije cemo poslusat dvije teme koje su se nasle umisto “Oh Well” na Europskom izdanju, a radi se o “One Sunny Day” i “Without You”.
Vrime je pokazalo da je ovaj album u stvari bija zadnji u ovoj postavi.
Nedugo nakon njegova izlaska, pocele su psihicke tegobe Petera Greena.
Popularnost uzima svoj danak.
Green polako ali sigurno tone u sizofreniju.
Put mu utire dakako i LSD, koji je u to vrime bija “very IN”.
U kojem je stadiju bila grupa govori jedan porazan podatak.
Naime, posljednji nastup su imali 1970 godine, kad su se upustili u teski jam i time prebacili vrime svog termina.
Organizator je iskljucija struju.
Nesvjestan icega oko sebe, Mick Fleetwood je bubnja jos dugo nakon toga i ne primjecujuci da jedini svira.
Nastavija je lupati po bubnjevima i kad je osta sam na pozornici.
Bija je to kraj!
Do definitvog kraja nije tribalo puno cekat.
Peter Green izdaje obskurni album “End of the Game”, ciji naslov govori sam za sebe.
Sastavljen od par jamova sa suradnicima, Green jednostavnim jezikom kaze da mu je dosta.
A ni bolest ga nije bas tetosila.
Napusta grupu i scenu te nestaje iz javnog zivota.
To razdoblje njegova zivota je prekrito velom tajne. Veoma je tesko doci do ikakvog podatka, tako da ovo sad iznosim prema svom sjecanju iz toga doba.
Naime, Green je uporno odbijao novac od tantjema i u tom je otisao toliko daleko da je sacmaricom napa knjigovodju koji ga je pokusa ubjedit da uzme novac.
Biva poslan na prisilno ljecenje, da bi mu se nakon toga izgubio svaki trag.
Naknadno je procurilo da je skoro dvi godine radija ka grobar na jednom Londonskom perifernom groblju.
I bez potrebe da vise ulazimo u detalje, o Greenu jos samo par recenica.
Zahvaljujuci bratu Mikeu, vraca se na scenu.
Izdaje manje vise uspjesne ali ne i uticajne albume.
U sklopu jedne od turneja je posjetija i metropolu.
Bija san na koncertu zajedno sa ekipom, ali na mene nije bas ostavija neki dojam.
Bija je to neki drugi Peter Green.
Jeremy Spencer je osta po Greenovom napustanju banda.
Nakon izdavanja albuma “Kiln House”, usred Americke turneje, odlazi do obliznjeg kioska po novine.
I vise se nikad nije vratija. Pridruzija se religioznom kultu”Children of God”, sa naknadnom porukom da vise ne zeli biti dio Fleetwood Maca.
Danny Kirwan, mulac sa pocetka nase price, je izdrza u grupi jos neko vrime.
Sa grupom koja vise nema bas nekih dodirnih tocaka sa orginalom, izdaje jos dva albuma.
Da bi ironija bila veca, sta se grupa vise udaljavala od orginala, Dannyjevo pisanje i sviranje je postajalo sve bolje i bolje.
Na prestala dva albuma na kojima je sudjelovao, vise od polovine tema su njegove.
I da apsurd bude jos veci, pri totalnom zalazu grupe, koju su napustili Peter Green i Jeremy Spencer, albumi u Americi postaju zlatni i platinasti.
No i tu je vrag dosa po svoje.
Osjecajuci ogromnu alijenaciju od ostatka banda, odaje se alkoholu i to ga naposljetku dovodi do otkaza kojeg mu je urucio Mick Fleetwood.
Dva preostala clana orginalne postave, Mick Fleetwood i John McVie, su dan danas jos uvik clanovi Fleewood Maca, ali nekog drugog i potpuno drugovacijeg.
I tu sad govorimo o potpuno drugacijem bandu koji ima samo jednu zajednicku sa orginalnim – ime i nista drugo
I to bi bilo to.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sta reci o grupi Fleewood Mac.
Izrasli su na blues korijenima, kojih se nikada do kraja nisu uspili rijesit.
Na radost ljubitelja bluesa i zalost ljubitelja rocka.
Sa prvim albumom su osvojili srca svih blues poklonika, da bi dolaskom Kirwana skrenili u malo drugacije vode.
Kemija koja je carevala grupom u to vrime, proizvela je nezaboravne teme ka sta su “Oh Well”, “Albatross”, “Man of the World”, “Green Manalish”, i da ne nabrajan dalje.
I na moju veliku zalost, grupa je cilo vrime balansirala izmedju ta dva pravca, nemogavsi se odluciti, ili ne htjevsi se odluciti, kamo krenuti.
I umisto toga, krenili su stranputicom sa poznatim krajem.
Fleetwood Mac predstavljaju unukatnu pojavu na ondasnjoj sceni vec zbog samog pristupa komercjalnoj komponenti djelovanja.
Naime, kako je novac poceo stizati gomilama, a pogotovo nakon izlaska albuma “Than Play On”, Peter Green je tija cilu zaradu dati u dobrotvorne svrhe.
I tu se normalno sukobija sa ostalim clanovima grupe.
Nadalje, i najbitnije, sve je bilo podredjeno muzici.
Ama bas sve.
Scenska prezentacija nije postojala, govoriti o nekom imageu je iluzorno.
Iako su imali status superzvjezda, odbijali su se povinivati osnovnim pravilima show bussinessa, tako da su rijeku sljedbenika i fanova dobili samo na jedan nacin – muzikom!
A muzika koju su stvarali je bila nova, svjeza, puna duha i sadrzaja.
Aranzmanski podredjena gitarama, ravnopravno rasporedjena izmedju Kirwana, Spencera i Greena, donosi dotad nikad vidjenu kombinaciju u rock muzici.
A sa druge strane, ritam sekcija, Fleewood i McVie, su savrseno pumpali i dolivali benzin na vatru.
Ukratko, Fleewood Mac su bili jedni I jedini.
I nakon njih, svjetlosnim godinama, nikoga nije bilo iza, da bi krajen sedmandesetih Wishbone Ash pokusao odraditi nesto slicno sa gitarama, ali ni izdaleka ovako sadrzajno i puno kao velicanstvena trojka.
Govoriti danas o nekakvim paralelama je iluzorno i jednostvano nemoguce.
U prvom redu jer diskografska industrija ne dozvoljava nikakvu kreativnost koja izlazi izvan zadanih okvira.
A okvire znamo.
Red guzica, red cica, par zamaha bokova i nuzno zlo, neki ritam i muzika koji sve to triba pratit.
A ako nesto ispliva na povrsinu, strogo kontroliranim lansiranjem dobivamo prezvakanu konfekcijsku muziku, koja se cula nebrojeno puta do sada, bez ikakve svjezine ili nedaj boze novitade.
Necu vise o ovome, posvetit cu jednu emisiju samo ovoj temi.
Oprostit cemo se od Fleewood Maca njihovim zadnjim hitom, singlicom koja je izasla neposredno pred sam raspad grupe u ovoj postavi.
Dunque, za sam kraj, njihovo mozda najzrelije ostvarenje, biser moderne muzike, “The Green Manalishi”.
Eto !
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji:
Fleetwood Mac - Oh Well
Fleetwood Mac - Rattlesnake Shake
Fleetwood Mac - Albatross
Fleetwood Mac Peter Green - Black Magic Woman (Live Boston Tea Party) 1970
Peter Green - A Man of the World
Peter Green Fleetwood Mac "Feel Like Crying"
Fleetwood Mac - The Green Manalishi
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:
Music LP-Underground - Live Streaming
feta
Post je objavljen 26.01.2012. u 07:00 sati.