Marketing
PRIJAZNI CRNČIĆI
Stvarno sam izfazonirala manijake u metrou. Baš je suprotno, sve draga čeljad. Imala sam tri divna akvejntansa u jednom danu.
Najprije sam na stanici rastezala metro - mapu kad me jedan crnčić upitao može li mi pomoći. Taman sam bila skontala kuda idem. Da ste prije došli... Eto, on baš radi za željeznicu i prati košarku, pa smo skupa čekali čačkajući po hrvatskim košarkašima u Amerike i onda se zajedno vozili još dvije stanice.
Kasnije sam u kupeu sam sjedila kraj drugog crnčića sa zlatnim zubom. Kako sam malo blesila u njegov zlatni zub, on se osjetio hrabar da se pospikamo. Fasciniralo me kako netko može uložiti u zlatni zub, a "nema za kafu" (mislim, tako izgleda). Vozili smo se toliko dugo da je bilo vremena da me pozove na piće i ostavi broj telefona. Pravi getanin. U dilemi sam zvati ili ne - vuna mi je, a znatiželjna sam šta takvi rade.
Na putu kući ima granap gdje kupujem povrće. Tu jedan beskućnik žica. Da se radi o beskućniku sam utvrdila odmah drugi dan, čekajući Ukućanina Francuza da raspravi zašto mu francuska keš-kartica ne radi. Nakon toga prvog puta, svaki dan kad se vidimo mu ne dam para - jer ih nemam, ali ga ponudim cigarom pa skupa pušimo. Ovdje je cigaret bogatstvo, a ja sam kupila u Hrvatskoj dvije šteke tako da bi skoro mogla trgovati s cigarama. Zadnji put, dok smo tako pušili, mu je jedan čovjek (isto crnčić) dao 5 dolara. Zaključio je da mu donosim sreću. Jedino je malo komplicirano što sam jutros opet! naletila na njega, pa sam imala stat više minuta i kurtoazno se ispozdravljati.
Post je objavljen 25.01.2012. u 05:13 sati.