Pregled posta

Vianova se originalnost u ovome djelu očituje u upisivanju egzistencijalne krize u okvire fantastike. Umjesto golemih ljestava, koje u mitovima čovjeku omogućuju pristup božanskome svijetu, Wolfov je stroj čudesan instrument povratka u sebe.

Predočavanje intimnih sjećanja, drame osobnih kriza, parodirana psihoanaliza, putovanje kroz vrijeme i u onostranost, fantastični svijet Kvadrata, onirični ili anamnestički unutarnji svijet - upravo na toj se mješavini nadahnuća temelji sva novina "Crvene trave", romana koji povezuje satiru i psihologiju, nudeći se kao tjeskobno, ali i humoristično samopreispitivanje. (...)

Pritom ironično namiguje klasicima, od La Fontainea do Hugoa, preko de Musseta, a posebno snažno romanom odjekuje cijela kultura fantastičnog pisanja. Vian tako odmjerava snage s Lewisom Carrollom, a prisjeća se i dvaju romana H. G. Wellsa, Rat svjetova i Vremenski stroj.
(Iz predgovora Gilberta Pestureaua)

***

Boris Vian (10. ožujka 1920. - 23. lipnja 1959) od dvanaeste se godine morao boriti sa zdravstvenim problemima koji će ga koštati života u trideset i devetoj godini. Usprkos kratkom životu opterećenom krhkim zdravljem, Boris Vian uspio je postati inžinjer, pisac, glazbenik, prevoditelj, Veliki satrap Akademije za patafiziku, pjevač i, sve do naših dana, simbol neukrotive slobode duha.

Autor brojnih romana, prvi je uspjeh doživio pod pseudonimom Vernon Sullivan. Pod tim je imenom Vian napisao četiri romana (Pljuvat ću po vašim grobovima, Svi su mrtvaci isti, I ubit ćemo sve gadove, i Nemaju one pojma), pretvarajući se da je "s američkog engleskog" preveo prethodno nepoznatog hard-boiled autora. Usprkos uspjehu kod publike, "Sullivanovi" romani otrpjeli su brojne napade moralista, a 1950. godine Vian je čak i osuđen zbog narušavanja javnog morala za prva dva naslova iz serije.

Ali tek će romani potpisani Vianovim postati popularni: remek-djela "Pjena dana", "Jesen u Pekingu", "Crvena trava", "Srcoder" - kao i priče skupljene u zbirkama "Mravci" i "Ne bih htio krepati". Vianovo djelo puno je zaigranog nadrealizma, humanizma i onirizma koji svoga autora čine jednim od najvažnijih pojava francuske i svjetske književnosti 20. stoljeća.