Pregled posta

mikro makro, makro mikro

I dok nas taj nepošteni svijet, nepošteni suci i nepošteni strani sportaši opet kradu, varaju, haklaju - samo nas, baš nas i uvijek jadne nas - razmišljam o mikrokozmosu u makrokozmosu, i individualnim minijaturama one šire slike...

Kostelić ljutit na suparnike: Sramota je neizbrisiva
Skandal potresa Svjetski kup: 'To je sramota koja je neizbrisiva!'
Unutarnji neprijatelj: Hirschera SMSom prijavio netko iz austrijskog tabora?
'Hirschera smo i u Zagrebu trebali diskvalificirati!'
Ante Kostelić dolio novo ulje na vatru u skijaškoj aferi!
Gips: Hirscheru treba zabraniti nekoliko utrka
Austrijanci bijesni na Kostelića: Čeka ga 'pakao' u Schladmingu!
Svi se čude Hirscheru: 'Svaki skijaš odmah zna je li promašio vrata!'
'Ovo su ozbiljne optužbe, moramo popričati s Ivicom!'
Pala pomirba 'zakačenih' skijaša: Tehnologija sve otkrila
Kostelić i Hirscher "popušili lulu mira"
Kraj trakavice: FIS kaznio Hirschera sa 999 švicarskih franaka

18.01.2012., srijeda
Ima izać!
"Ono što u umovima ugroženih, izoliranih, psihički-nestabilnih i nezrelih naroda sa edipovskim kompleksom (kao što su balkanska plemena ) garantira ujedinjenost/preživljavanje/opstanak, nije čvrsta ruka već - postojanje vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja. Pazite, vanjskog i unutrašnjeg, bilo stvarnog ili umišljenog. Prijetećeg neprijatelja koji će kohezirati pleme. Psihološka potreba za bilo kakvim neprijateljem toliko je izražena da ga narod konstantno podsvjesno traži, jer je podsvjesno u svojoj psihološkoj i društvenoj nezrelosti konstantno ugrožen. Ovaj narod nije ugrožen zbog postojanja neprijatelja, već traži nepostojećeg neprijatelja jer je ugrožen. Radikalniji i zloćudniji pojedinci, koji se osjećaju ugroženijima od prosjeka, traže ga naravno potpuno svjesno i otvoreno. A ako ga nema, onda će ga izmisliti. Jer je njihova ugroženost veća, pa time i potreba za turcima jača. I tako ovaj narod uvijek traži neke Turke, neke mitsko-monstruozne smrtne neprijatelje, kako bi ih optužio za vlastitu sjebanost, kako bi na njih prebacio sve najgore ljudske osobine, i koje bi okrivljavao za vlastitu nesposobnost i vlastite mane, psihološki perući sebe od istih grijeha, skrivajući svoju ugroženost i strah, iza osjećaja superiornosti nad zajedničkim neprijateljem."

17.10.2011., ponedjeljak
Hrvatski kraljevi i kompleks manje vrijednosti
"Zašto takozvani mali narodi uvijek moraju patiti od povijesne inačice kompleksa manje vrijednosti? Zašto se svraka ima potrebu kititi paunovim perjem? Zašto svaki poglavica baš nasilu želi biti car, svaki pukovnik general, a svaki general maršal? Zašto moćnici pate i groteskno/pretjerano upiru za tom lažnom veličinom, kao ona žaba koja je vidjela konja da se potkiva pa i sama digla nogu?

Sakrivanje grešaka i mana. Iskompleksirane, a slaveželjne osobnosti, koje se osjećaju manje vrijedno, pogotovo su nesigurne i osjetljive na ono što smatraju svojim greškama i manama, pa stalnim hvalisanjem pokušavaju impresionirati druge, kvalitetama, podrijetlom, ordenjem, titulama, koje mogu biti prave ili lažne. Pedigre kao kamuflaža umišljenim veličinama, kužite već.

Malen možeš biti samo u svojim nepreboljenim kompleksima. Stvarno si malen ako si iskompleksiran da si malen, pa se stalno želiš dokazivati većim nego što jesi."

20.12.2011., utorak
egzibicionisti
"Sigmund Freud egzibicionizam objašnjava kastracijskim kompleksom. Egzibicija ohrabruje egzibicionista u vjerovanju, samouvjeravanju/samoohrabrivanju, da ima penis, odnosno da je potentan – (nad)moćan. No samo pokazivanje i dokazivanje pred samim sobom nije dovoljno za doživljavanje orgazma, stoga egzibicionistu treba još i potvrda publike.

Egzibicionizam je zapravo psihološka obrana. Da bi umanjio onaj svoj zatomljeni kompleks i podsvjesnu svijest/bojazan da nema pišu (hrabrost/moć/potenciju), egzibicionist se okreće javnosti koja mu ovisnički treba da bi mu potvrđivala da ipak ima pišu, pa će zato (u potrazi za potvrdom) toj istoj javnosti svoga pišu i uzbuđeno pokazivati, bilo riječju bilo djelom...
...da bi na podsvjesnoj razini na kojoj duboko iskompleksirano zna i vjeruje da nema pišu (hrabrost/moć/potenciju) – sebi ipak dokazao da ima pišu. To je ono što si on mora stalno dokazivati i što je jače od njega."


U hrvatskom sportu (društvu) vrijedi samo jedno pravilo - kada se pobjeđuje nikom ništa, onda nitko nije kriv, onda smo sami sebi najbolji, najgenijalniji, najtalentiraniji, najgenetskiji, najveličanstveniji, najnajveći, onda postoji samo najzaslužniji Ja pa Nad-Ja, onda imamo najvećeg pišu i s njime naokolo ponosno mlataramo. Ali kada se (oj sramote!) gubi, kada naš piško ipak nije najveći - onda kreće lavina, medijski linč umišljenih neprijatelja, svih onih zlih sudaca, sportaša, turaka, dežurnih krivaca za sve.

I sada, nakon jednog takvog mini-linča, ti isti nedužni mediji vele - Kraj trakavice? S ovakvim kompleksaškim zaleđem? S ovakvim taštinama, egotripašima i umišljenim veličinama hrvatskog sporta? S ovakvim zakinutim novinarskim kadrom ala Bruno Kovačević, koji su od likova upitnog obrazovanja - spremni praviti nacionalne kumire i na njihove migove pokretati linčeve? Ma dajte molim vas, ne budite toliko naivni. Samo pričekajmo, već će ti ugroženi pišulinci naći neki novi povod.

Drago je meni kada nadareni sin Ivica tate Ante ostvaruje dobre rezultate, dobar rezultat je zasluženi plod silne muke i truda koje profesionalni sportaši ulažu u svoju sportsku karijeru. I svaka im čast na tome. Kao i svakom poštenom čovjeku koji u svakom poštenom poslu daje sve od sebe. Ali još tamo od one kapitalne idiotarije o "spremnosti njemačkog vojnika", barem jednom godišnje dođe mi da tog ugroženog mulca iskompleksiranog tate pošteno klepnem po glavi uz riječi - alo momak, smanji doživljaj.




Post je objavljen 24.01.2012. u 20:00 sati.