Ova ideja je jednostavna, a dugoročno osnažuje osjećaj zadovoljstva i samopouzdanje. Uzmite jedan poveći fascikl i počnite odlagati po sitnicu koja vas podsjeća na sve ono dobro što činite.
Koliko vam je godina? Aha, znači, još ste tu. A što je sve iza vas? Pregurali ste mnoge dobre dane, loše dane, jezive dane, uvrnute, šašave, radosne, prelijepe, dosadne… i kojekakve još. E, pa čestitajte si!
Čujete li unutrašnji glas ili nekog sa strane kako govori da se ne tapšete prejako jer biste mogli slomiti rame, recite mu/joj da prošeta. Radite najbolje kako znate, to vas je dovelo tu gdje jeste. Da, nije sve kao u A1 reklami, ali je plod vašeg truda i rada.
Jeste li ikada zastali i napravili rezime? Prije nekoliko godina, u sklopu birokratske papirologije, morala sam napisati detaljan životopis te popis svih radova. Provela sam cijelo popodne pokušavajući napraviti rekonstrukciju. Na kraju dana sam buljila u dugačkak popis. Pomislila sam: “Bože, koliko je toga!” A pola sam odavno i zaboravila.
Odvojite malo vremena i popišite sve što ste ostvarili, a srcu vam je drago. Nemojte se zaustaviti na školama koje ste završili i poslovima koje ste savladali. Izdvojite nešto posebno što ste naučili na svojoj koži. Ono vrijedno što ste pročitali. Krasni ljudi koje ste upoznali. Krajevi kroz kroje ste putovali. Obitelj koja bez vas ne bi bila to što jest. Prijatelji koje ste usrećili. Nepoznati ljudi kojim ste pomogli. Prolaznici kojima ste se smiješili. Djeca koju ste obradovali. Životinje koje ste nahranili. Psi koje ste podragali.
Izvadite deblji fascikl. Napišite na vrhu svoje ime, a unutra počnite ubacivati sva svoja dostignuća. I kompliment koji ste dobili od kolegice. I žuti list koji vam je poklonila dvogodišnja curica iz parka. Prijatelj vam je poslao e-mail zahvale što ste ga izvukli iz gabule? Isprintajte i stavite unutra. Prodavačica vam je zahvalila što ste ju upozorili da vam je previše vratila? Priložite račun. Rođendansku čestitku koja vas je ganula. Popis svih teških situacija iz kojih ste izašli. Sjetite se doživljenih brodoloma i što su vas naučili. Stavite sitnicu za svako iskustvo koje vas je oblikovalo u osobu koja ste danas. I budite ponosni na svoje životno djelo.
Na ovu jednostavnu ideju nabasala sam kod blogerice Beyond Blues. To je blog Therese Borchard koja neuvijeno govori o svojoj svakodnevnoj borbi s posljedicama teške depresije. Njoj taj fascikl služi kao pomoć u trenucima krize.
Depresiju na stranu, nitko nije posve imun na suptilne i ne tako suptilne poruke koje svakodnevno stižu s ekrana, s radija, iz novina, trgovina, pošti, banaka i kutija zobenih pahuljica. Ili iz paštete, imate li dovoljno snažan želudac za konzerve.
Okruženje u kojem živimo stalno šalje signale da nismo dovoljno dobri takvi kakvi jesmo. Kao protutežu napravite svoj fascikl samopouzdanja kojem se uvijek možete vratiti da vas podsjeti da junaci Pavlove ulice ne žive samo među listovima knjige Ferenca Molnara. U svakom trenutku dajte biljeg i doprinos svijetu u kojem živite. Bez vas ništa ne bi bilo isto. Budite na se ponosni.
Post je objavljen 24.01.2012. u 17:26 sati.