Marketing
Istraživanje claustre u južnoj Sloveniji
Južna Slovenija, skroz dolje je najsjeverniji dio Primorsko-goranske županije sa Prezidom smještenim kao na jednom poluotokom omeđenim Slovenijom. Preziđani se žale na lošu povezanost sa Rijekom i ostatkom Hrvatske. Istina, jer iako je na samo 37 km zračne linije sjeverno od Rijeke, ne gine vam oko 2 i pol sata vožnje.
Razlozi vođenja bloga se proporcionalno penju. Ako je sve krenulo željom da se izbace crne misli koje su slijedile nakon šoka od prekida onda se koristi bloga postepeno penju i pretvaraju se u nešto sasvim drugo od namjene samoga početka.
Sjećate li se posta Claustra Alpium Iuliarum? Sve je krenulo tako što je to bila tema moga diplomskog a sada je jedno od mojih ciljeva koje bi volio ostvariti u istraživačkoj karijeri, ako mi to okolnosti dopuste.
Nakon što sam objavio gore spomenuti post javio mi se jedan gospodin iz južne Slovenije sa prijedlogom da dođem do njega i istražim dijelove "limesa" koje se nalaze u tim krajevima. Nedavno su cestari proširili trasu ceste koja vodi do njegovog zaseoka Novi Pot i u profilu je odjednom bio vidljiv dio tog zida.
Gospon Anton je vođen ljubavlju prema svojem kraju. Da nisam počeo pisati blog i da nisam objavio ovu temu ne bi smo imali ama baš nikakve prilike da se nađemo i upoznamo. To vrijedi i za druge blogo-prijatelje koje sam sa vremenom upoznao.
Hodam po zidu koji je sačuvan kao produženi humak. Treba shvatiti kako je priroda (vegetacija, snijeg, kiša, vjetar) u kombinaciji sa čovjekom (koji je koristio besplatni obrađeni materijal da si sagradi kuću) u 1750 godina učinila svoje da zid izgleda ovako. Naravno pošto je dosta dug (od Rijeke do granice sa Austrijom i Italijom) onda svaki dio ima svoju specifičnu priču očuvanja. U Ajdovščini se, na primjer, sačuvala čitava kula rimske Castre.
I da, ošišao sam se, jednog sam dana ušao u frizeraj i rekao da mi je puna kapa duge kose. Od tada pljušte primjedbe poput "uglađen", "uredan", "pristojan", kao unutarnje kaotično stanje duha ima ikakve veze sa vanjskim izgledom, ah ljudi, sto čudi.
I tako smo smo se Katarina i ja upoznali sa gospodinom Antonom i njegovom gostoljubivom familijom koja se bavi kmetijom i proizvodnjom sira (ako koga zanima nabava dobroga domaćega sira neka se slobodno javi na mejl).
U dva dana prošli smo zaista puno u namjeri da shvatimo prostor uživljavajući se u položaj napadača i branioca, kako kaže Anton.
Tko bi rekao da ove tri crte toliko znače. Sam Zid je granica između katastra Kočevje i Rakek, općina (občina) Sodražica i Bloke, dekanija Ribnica i Cerknica (dekanija je skup župa) te sub regija Kranjske: Dolenjske i Notranjske.
Proljetna crnjuša, zanimljivo je da raste samo na zidu. U identifikaciji biljke je pomogla Semiramida.
I onda sam izgubio predmet istraživanja u šumi.
Nakon noći u apartmanu u društvu revije filmova sa Leom di Capriom....
.. nastavak slijedi na brdašcu Ograda (toponim je važan) gdje nam gospa Josipina hoće pokazat mjesto gdje su, po predaji, cirkulirali Napoleonovi vojnici. Inače kada je nešto starinsko narod to zna često objašnjavati sa aktivnostima francuske vojske. Na fotki je uređaj za proizvodnju suhe robe (odnosno zdjela i posuđa od drva, po kojoj je cijeli kraj poznat), ne mogu se točno sjetiti imena.
Živahna Pinčka želi sa nama u šetnju.
Anton se jako trudio da mi objasni okolinu.
U daljini Novi Pot, Antonov zaseok u kojem njegova obitelj živi od 17 stoljeća (ako se dobro sjećam).
Magarac se kaže osel (s time da se l čita kao spoj u i v)
I aaaaa i aaaa i aaaaa.
Mišja dolina.
U Selu pri Robu jedna mlada žena izražava kreativnost u okućnici.
Ako slijedite ovaj potok doći čete do željenog cureka :)
I eto ga slap.
Kata je po ovom potoku skakutala ko srna od silne sreće.
Evo sporta i za mene. Usred prirode jope se pojavio dio claustre.
Nema boljeg od prirode i svježeg zraka da ti prouzrokuje kruljenje u želucu. Odmah smo se zaletili na kosilo: krvavice, kobasice, zelje i krumpir.
Suha roba koju izrađuje Anton.
Mužar kojeg je izradio gospodin Petar Lautar iz Prezida.
Nadam se da vam nije bilo preveć. Opet se moram vratiti gore za dodatno istraživanje pa ako nekoga zanima more lako poći sa nama. Turizma uopće nema, što je šteta, mi smo bili jedini tujci.
Lepo se imejte!
Post je objavljen 24.01.2012. u 12:10 sati.