Marketing
uvijek i nikad - 4 to 13 years after
sve se prvi put zbiva.
sve se prvi put zbiva, ali na vječan način.
tko čita moje riječi upravo ih izmišlja.
(Borges)
to je tako teško...
kaže mi... naravno da je teško. sad vidiš zašto dobri romani ne nastaju svaki dan.
...
prije točno trinaest godina u mrkloj sam noći ustopirala tko je kao svoju treću rečenicu izgovorio - ja sam pisac.
meni se to „Ja sam pisac.“ zbog greške u sistemu koja seže još iz vremena Slovarice, pretvorilo u „ja sam PISAC.“, i koja sam dosta godina prije, zauvijek izdala svoj san o pisanju jer sam ga prevarila sa snom koji sam stvorila upravo pišući ga, u tom sam času u polumraku auta u koji sam ukoračila vidjela „mitsko biće“.
i osjetila kako mi je upravo zrak izbijen iz pluća. u svoju obranu mogu reći da sam bila mlada i idealistična…
danas bi mi obrana bez mladosti koja bi me zastupala, bila unekoliko slabija.
...
od samo jedne riječi moguće je napraviti i brak i djecu i na koncu promašeni život.
ali opet... to da se od riječi mogu napraviti brakovi, djeca i životi... za mene to samo govori o čaroliji riječi,
a to što takvi životi mogu ispasti promašeni... to je mislim slaba točka života.
u životu treba poraditi na životu, a ne degradirati riječi.
...
trinaest godina nakon, mislim kako je trinaest godina u stvari malo za dugi put koji sam prošla.
...
četiri godine nakon mislim kako su četiri godine malo za put koji sam prošla ovdje.
najviše naše pažnje traže one riječi koje ne mogu naći svoje mjesto
... u nama.
moje su rasute ostajale ležati na tom mom putu i molile da mi se vrate, pa sam putujući tako, nosila sa sobom tu ogromnu rupu u prsima, da se uvijek nađe riječima pri ruci.
četiri do trinaest godina nakon vidim da frule od šiblja koje su izrasle iz te rupe ipak ne sviraju rugalice i da svoje riječi kucam s onog mjesta u sebi na kojem su sve pukotine ispunjene.
Every night I cut out my heart. But in the morning it was full again. - rekao je Almásy.
...
But 4 to 13 years after, it was full again.
...
četiri do trinaest godina nakon ne stopiram već jako dugo, iako vidim lošije, ugledam bolje i znam zašto dobri romani ne nastaju svaki dan i zašto je to prokleto teško,
... ali se svejedno trudim.
četiri do trinaest godina nakon iscrpila sam sva mitska bića, ali svejedno znam da ću i 13 do 33 godine nakon - vjerovati u čaroliju riječi.
uvijek.
no opet... ja ne živim u proredima svojih redova. ja samo čitav život sagorijevam od dvije različite vatre.
prva jesu riječi.
ali reći ću vam nešto o sebi... nešto što je moja prva, druga, 4. i 13. vrlina... uz tisuće mana.
ja nikad, ama baš nikad - ne degradiram život.
nikad.
za mene se zbilja sve zbiva prvi put ... na vječan način.
a ovo su jedina uvijek i nikad u koja ja vjerujem.
tessa k
Post je objavljen 24.01.2012. u 06:52 sati.