Na Ilidži je održan simpozij „Sportski uspjesi u funkciji promocije države“. Na simpoziju je jedan od učesnika bio i Mirko Novosel. U svom izlaganju je rekao i ovo: „Sport je taj koji odvlači od droge, alkohola i kriminala, a ne kultura. Pod kulturu spada i muzika, a tamo su često oni koji se "fiksaju". Hrvatsko narodno kazalište ima mnogo veći budžet od Olimpijskog komiteta, a pogledajte koliko ljudi dolazi gledati hokejaše Medveščaka, po 16.000 svaku utakmicu. HNK toliko ne može sakupiti za dvije godine.”
Ovakvu, nevjerojatno glupu izjavu, mogli su potpisati recimo Ljubo Ćesić-Rojs ili Željko Kerum, i to nas ne bi previše iznenadilo, ali eto čuli smo je od Mirka Novosela. To da jako uspješni treneri, i to u svjetskim razmjerama povremeno lupaju gluposti i nije baš nešto novo kod nas. Znalo se to desiti i Anti Kosteliću, Jošku Vlašiću, Lini Červaru, da spomenemo samo one najuspješnije trenere. Uspješnost na sportskom polju očito nije i garant kompetencije u ostalim oblastima.
Naravno da HNK u dvije godine ima nekoliko puta više posjetitelja nego što je to spomenuo Novosel (izjava zvuči bombastično, ali ne bi bilo loše malo razmisliti prije nego se izvali ovakvo nešto). No ostavimo to na stranu, kao i kvalitetu repertoara HNK, poređenja gledanosti uspješnog komercijalnog sportskog projekta kao što je Medveščak i jednog kazališta je isto smisleno kao i poređenje broja gledatelja na svim euroligaškim utakmicama KK Zagreba ili Cibone i broja posjetitelja na jarunskom IN Music festivalu. Valjda su došli u tolikom broju jer su nafiksani.
Izjaviti da sport odvlači od alkohola i kriminala je više nego smiješno. Samo da spomenem zadnje nogometne afere i velike dugove nogometnih i košarkaških klubova. Uostalom na dosta sportskih priredbi se može čuti „za dom spremni“ i ostali uzvici iz fašističko-nacionalističkog arsenala. Na koncertima se to ne može čuti, osim naravno na koncertima notornog Marka Perkovića Thompsona, pa i nije čudo što su njegove pjesme česta muzička kulisa na utakmicama nogometne reprezentacije. A da se ne lažemo, prije i poslije tekme se zna i popiti.
Godinama se već uporno gura teza da su sportaši najbolji promotori države u svijetu (bolji od ambasadora po Novoselu - dobro, tu bi mogao biti i u pravu). Dokaza za to naravno nema, jer sportski uspjesi sa uvriježenim mišljenjem o nekoj državi u svijetu baš i nemaju veze. Ne bih da me se pogrešno shvati, ali Srbija je evropski odbojkaški prvak, pa to sad povežite sa njenim trenutnim ugledom i pozicijom. A i poprilično sam siguran da su više interesovanja za Tursku pobudile knjige Orhana Pamuka, nego treće mjesto na svjetskom prvenstvu u nogometu 2002.
Ne bi me začudilo da se i za skorašnji ulazak Hrvatske u EU kao oni koji su najviše pridonijeli tome navedu naši uspješni sportaši, (ovime mi ne pada na pamet negirati i podcjenjivati sportske uspjehe, to je izvan teme ovoga teksta), što nas dovodi do nedeljnog referenduma i izglasanog ulaska u EU. Pozabavit ću se načinom na koji smo izglasali ulazak u EU, i kako su to prokomentirali Zoran Milanović i Vladimir Šeks.
Zoran Milanović je izjavio da je EU prva asocijacija u koju ulazimo svojom voljom, što je najblaže rečeno diskutabilno, i dalo bi se o tome nadugo i naširoko raspravljati, i to nije ništa drugo nego udvaranje desnici, koja u ulasku u EU vidi neku novu Jugoslaviju, a ništa od toga za nju ne može biti strašnije. Očito je da Milanović tu slijedi Račanovu nit nezamjeranja ekstremnoj desnici, i pokazao se kao dobar učenik svoga prethodnika na mjestu predsjednika SDP-a (a sačuvaj bože da ih još neko poveže sa SKH). Da budem iskren nemam pojma što nas čeka u EU, i živo mi se jebalo za ishod referenduma, ali ako uzmemo da je istinita ova Milanovićeva tvrdnja da prvi puta ulazimo svojom voljom u ovakvu asocijaciju, i još tome dodamo sklonost biranju loših opcija biračkog tijela u RH (HDZ je valjda dobio tri četvrtine dosadašnjih izbora), ova odluka baš i ne izgleda previše optimistično.
Kako šećer dolazi na kraju, završit ću tekst sa Šeksom. U slavljeničkom raspoloženju, sa čašom šampanjca u ruci, i pobjedničkim osmijehom, rekao je da bez promjene Ustava, da je za prolaz referenduma dovoljna većina izašlih, referendum ne bi prošao jer na njega nije izašlo više od polovice birača, i da je ostao stari ustav, Hrvatska ne bi bila u EU. A zna se ko ima zasluge za takav ustav. I zato taj pobjednički osmijeh, iskusnog HDZ-ovog lisca. Onima koji su protiv ulaska u EU kao da poručuje „baš sam vam ga zavukao“. Onima koji su za poručuje „bez mene bi vam sve bilo uzaludno“, barem ovaj prvi u nizu mogućih referenduma. I što je najgore, Šeks je u pravu. Kakvo smo društvo, tako smo i izglasali ulazak u EU. Za sada je je najveći pobjednik ovoga referenduma sam Vladimir Šeks.
Post je objavljen 23.01.2012. u 23:08 sati.