Pregled posta

O svemu po malo

Eh da, evo i nas konačno nakon dugo vremena sa jednim malo opširnijim postom. Prije par dana prošlo je točno pet godina od našeg prvog pojavljivanja u „blogosferi“. Nema smisla analizirati proteklih pet godina jer sve je već rečeno i napisano no ono što nikako ne smijemo zaboraviti, zahvaliti se još jednom svima Vama koji ste nam na bilo koji način pomogli. Bilo savjetodavno, materijalno, novčano ili samo lijepom riječju podrške.

A sad nešto naravno i o Anji. S obzirom da nismo bili zadnjih godinu i pol dana baš nešto aktivni na blogu, pokušat ćemo u par rečenica sažet ono najvažnije.
Nakon uspješnog operativnog zahvata desnog kuka u svibnju 2010 g. u Lovranu, Anja je intenzivno provađala rehabilitaciju kod tete Sanje u Krapinskim toplicama. U srpnju 2010 g. imali smo prvu kontrolu nakon operativnog zahvata i doktor jr bio i više nego zadovoljan oporavkom te je slijedeću kontrolu zakazao za siječanj 2011 g. U jesen 2010 g. Anja je krenula u drugu godinu Rehabilitacijskog centra „Mali dom“. Tu jesen i zimu s obzirom na njezine probleme s dišnim putovima Anja je manje-više redovito pohađala „Mali dom“. U siječnju 2011 g. bili smo na drugoj kontroli nakon operativnog zahvata i ovog puta je sve bilo i više nego odlično. Proljeće je brzo prošlo i došlo nam je ljeto. Anja je prvi puta pohađala ljetnu školu Društva osoba s cerebralnom i dječjom paralizom. I Anja i mi roditelji bilo smo i više nego zadovoljni te se nadamo da će i ove godine Anja biti sudionik ljetne škole. Koristimo ovu priliku da se još jednom zahvalimo svom medicinskom i ne medicinskom osoblju ljetne škole na izuzetnom trudu, zalaganju a prije svega na odličnom i profesionalnom odnosu kako prema djeci tako i prema nama roditeljima. U kolovozu 2011 g. ponovo smo bili na kontroli u Lovranu te tom prilikom dogovorili termin za vađenje pločica iz desnog kuka. Nakon dvije godine Anja je promijenila grupu u „Malom domu“ te je u jesen krenula u grupi „bubamara“. U listopadu 2011 g. Anja je uspješno izvadila pločice iz desnog kuka te je do kraja polugodišta redovito pohađala „Mali dom“. Prije nekoliko dana bili smo u Lovranu na kontroli i za sad stanje sa kukovima je u redu te je slijedeća kontrola zakazana za šest mjeseci. Zimski praznici su iza Anje pa je od danas ponovo u punom pogonu ( svakodnevno 6 sati rehabilitacijskog programa u „Malom domu“, ponedjeljkom privat senzomotoričke vježbe s tetom Koraljkom a srijedom fizikalna kod tete Sanje u Krapinskim toplicama).
Epileptični napadi su i dalje prisutni no s terapijom pokušavamo to sve svesti na minimum i pod kontrolom. Najčešći su i dalje prilikom buđenja te prilikom uzimanja hrane i tekućine. Početkom studenog Anja je obavila i MR mozga. Nalaz MR nije pokazao nikakve promjene (kad već nije na bolje, hvala Bogu nije ni na gore). Iako je u par navrata bila pod antibiotikom te je zbog toga u par navrata izostala iz rehabilitacijskog programa, veseli činjenica da od siječnja 2009 g. Anja nije bila hospitalizirana u bolnici. Dakle, problemi s dišnim putovima su i dalje prisutni ali uspijevamo sve to nekako rješavati antibiotikom, drenažnim prslukom, aspiriranjem i odlaskom u slanu sobu. Polako joj je imunitet sve bolji i bolji a tome pridonosi činjenica da nemamo više problema niti sa hranjenjem niti s uzimanjem tekućine (Anja jede i pije ko mali „smuk“ što se i polako i vidi na kilaži ).
Što se tehničkog djela tiče, Anji smo 2010 g. kupili druga kolica (s obzirom da raste ponovo u svibnju ove godine krećemo u nabavku novih kolica), kupili swosh ortoze za kukove (jedan dio ide na doznaku) te stajalicu. I ortoze i stajalicu koristi svakodnevno. U tijeku je i nabavka ortoza za desnu i lijevu šaku (također jedan dio ide na doznaku a ostatak se plača). U Malom domu ju svi hvale kako odlično surađuje u rehabilitacijskom programu i kako Anja polako ali sigurno napreduje. Veseli nas ta činjenica, jer je i to i naša zasluga što nikad ne odustajemo i dajemo sve od sebe za poboljšanje anjinog zdravstvenog stanja.
Eto, to bi uglavnom bilo najvažnije što se tiče Anje.

Što se tiče nas roditelja, mi smo se u međuvremenu rastali (2010 g.). Mami Jasmini je pripalo skrbništvo nad Anjom. Iako sad svatko od nas roditelja ima svoj život što se tiče Anje tu se nije ništa bitno promijenilo jer i jedan i drugi sudjelujemo istim angažmanom. Zajednički vodimo kompletnu brigu o Anji i kao do sada međusobno se nadopunjujemo. Niti u jednom trenutku Anja nije zapostavljena od nijednog roditelja već naprotiv, još jačim intenzitetom, angažmanom i trudom brinemo o našoj princezi. Vođenje bloga i dalje će voditi tata Tomislav naravno uz nadzor mame Jasmine (i slikovno i tekstualno).
S obzirom na neka prijašnja neugodna iskustva nažalost primorani smo da od ovog posta pa sve naredne zabranimo komentiranje kako anonimnih tako i registriranih korisnika. Sva pitanja ili vaše pohvale, pokude ili bilo što Vas zanima u vezi Anje možete nas kontaktirati na naše e-mail adrese koje imate u lijevom boxu (bilo mami Jasmini ili tati Tomislavu).
U nadi da će te imati razumijevanja jedno veliko HVALA svima Vama.

Za kraj današnjeg javljanja, stavljamo par fotkica da vidite kako Anja više nije „mala“ već jedna velika i prava curka.















Do novog javljanja jedan mah, mah i jedan cmokić šalje Vam Anjić.








Post je objavljen 23.01.2012. u 21:30 sati.