Marketing
... kao da sam ja netko ...
Stadoh. Izgleda mi tako. Mislim da sam stao. Kao da se tako mijenja moj odnos prema promjenama. One kao da određuju kretanje.
Ali, stao sam, a ipak se i dalje mijenja skoro sve. To je odnos mene prema onome što nisam, pa bio to i ja sâm. Ta, konačno, i ja sam sebi netko. Tko li sam kada sebe promatram? Sebe, a ne odraz, ni sliku, ni zamisao, već sebe. Mogu li to, uopće, ili je i to zamisao? Mnogi to zanemare i 'voze dalje'. Kuda? Nekuda.
Promatram polomljenu grančicu kako je voda rijeke nosi. Svijest svoju u nju preslikavam i kao da njome postajem. Vidim okruženje vodom i raznim predmetima što ih ona nosi. Pa i ta voda oko mene nošena je istom silom. A ja mislio kako voda nosi ono što ona nije; one predmete i mene, grančicu polomljenu, bez snage i moći. Pa tko to sve ovo pokreće?
Eto, i ja, ko grančica ova, rijekom života sam nošen. Oblik moj i takvost moja u zbivanju plova toga, individualnost mi daje. Ja kao da sam netko.
I opet se divim dječjoj izreci iz zbirke sličnih, što iskreno dječje srce osjetilo je...; '... i svi me gledaju kao da sam ja netko.' Koliko iskrenosti i ljepote!
Kao malen prihvatio sam igru tu i postadoh 'netko'. Osjećao bi se nespretno i pomalo neugodno kada bi me netko smatrao nekim. Ta zar nije to tek spontana igra Istine i mene, i svih nas? Spontana onom silom života, što kao rijeka života sve ovo nosi.
Stao sam, a ustvari, kao da tek sada idem. Idem sluteći silu života; i ne samo sluteći, jer ona je ovdje u svakom djeliću i trenu života.
Promatram dječicu, sa kojom se često igram igru života; kao da sam ja netko. Znam da je to igra. Sjećam se djetinjstva i prijateljstava. Svi smo krenuli u igru ovu; igru sa Istinom. Sa vremenom mnogi zaboraviše to. Opčinile ih pobjede i svijetla šarenih laži. Htjedoše zadržati samo ugode, a rijeka života jest promjenama. Zaneseni stranputicama odrekoše se djetinjstva, a u dubini sebe i dalje su djeca. Postoji putokaz na put Istine. To je ljubav. Ljubav prema životu i svemu što život čini. Uz ljubav i teškoće nestaju, jer Njome se daruje; Njome se vodi ona iskrena igra Istine.
I kao da sam stao. Ja. A ta sila Istine me nosi postojanjem. Tako sam ustvari postojan. Postojim. S ljubavlju promatram život. Sve vas volim djeco draga, bez obzira na godine vaše ... :)
Post je objavljen 23.01.2012. u 13:48 sati.