(1985.)
kažeš da želiš bit ptica
letjeti nebom kao u snu
ali u stvarnosti sa tisuću lica
uvijek se probudiš na dnu
želiš me otjerati sa kišama
vidjeti kako zauvijek odlazim
ali baš u najvećim olujama
ja se najbolje snalazim
smirujem se tim kapljama zaborava
očaj se topi pred snagom alkohola
vjetar me nosi poput zastava
samo on me još dijeli od bola
a ja, ja želio bih biti zrak
taj tihi dodir koji te prožima
pa se potom istopiti u mrak
sa svjetlom se izgubiti u snovima
kažeš da želiš biti ptica
samo da znaš, samo kad bi mogla
a ja ne želim vidjeti lica
želim ih sakriti baš kao magla
Post je objavljen 23.01.2012. u 12:58 sati.