Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/cheerfulgirl

Marketing

I wanted to believe that's not happening to me..but, I guess I was wrong

Evo mene opet, i to ne nakon toliko dugo vremena. Jedna riječ- inspiracija koja me u zadnje vrijeme vrlo često posjećuje. Razlog?
Razlog bi bio, pa, saznavanje istine nakon dugo vremena vjerovanja u nešto.. nešto što je cijelo vrijeme bila laž. To je nešto što najviše mrzim i ne mogu oprostiti.




Znam da zvuči čudno jer i ja ponekad lažem ( svi to ponekad radimo), ali tek sam sad zapravo shvatila kako boli kad doznamo pravu istinu.
Tako sam ja jedne večeri bila na fejsu i dopisivala se s frendicom i njezinom frendicom( ovu drugu ne mogu zvati frendicom, jer mi ona stvarno nije ništa). I tako smo se jedno vrijeme dopisivale dok jedna od njih nije pitala kad ćemo nas tri sve skupa na kavu. Ja sam odmah pomislila kako nije dobra ideja što je pokrenula tu temu jer zna da ja baš i ne volim ovu drugu, i da se s njom družim radi ove s kojom sam si bliža. Nju doslovno znam otkad znam za sebe. I pretpostavljam da će možda ovo pročitati,a možda i neće. Ali zapravo me nije ni briga, neka radi što hoće. Ja sam rekla da im još sa sigurnošću ne mogu reći odgovara li mi taj dan koji su one planirale, te da ću im javiti tokom tjedna. Na to je ova druga s kojom se ne družim inzistirala da im već danas kažem jer one imaju tako bitnih stvari za obaviti tokom tjedna da to moraju odmah danas saznati kako bi me ugurale u "raspored".
Tu sam stvarno poludila i rekla: gle, ako vi toliko hoćete ić u petak, slobodno idite. Ali bez mene jer možda tada imam neke obaveze sa starcima. Javim vam u roku par dana. Onda sam tek čula pravu istinu, i to od obje.
Sad mi ova s kojom se baš i ne družim kaže da zašto ju stalno napadam, prvo u parku, a sad i tu. Da šta je ona meni skrivila da se tak odnosim prema njoj. Rekla sam joj da me živcira njezino ponašanje, sve mora imati pod kontrolom i sve hoće znati. Ali doslovno sve. I one stvari koje je se stvarno NE TIČU. I kad sam joj to rekla, uslijedila je paljba. Počela je s prigovorima da se ta druga( koja nas je htjela spojiti u "trokut") promijenila otkad se druži samnom, na što sam ja odmah pomislila: gle curo draga, ja nju znam od rođenja i ona mene, i ti ćeš meni sad govorit da se promijenila nagore otkad se druži samnom? I don't think so.
Dok nije rekla ovoj da se priključi i kaže meni ono što je uvijek govorila njoj. Tek sam tad posumnjala da nešto ne valja. Ne vjerujem da bi takvo nešto rekla bez razloga. A ponajviše- bez dokaza. Tad mi je došla u inbox i rekla šta joj je točno smetalo kod mene. I još nadodala: "ali ne u tolikoj mjeri da ti to spominjem. Bilo mi je slatko to kod tebe."
Nisam mogla vjerovati. Od svih ljudi, ne ona. Ne. Ne ona kojoj sam, nekako, uvijek vjerovala više nego ostalima. Vjerojatno zato jer sam ju znala od rođenja. Mislila sma da mi nikad ne bi lagala. Ali je.
Slomila sam se. Nisam mogla vjerovati da bi mi to napravila. Ikad. Govorila mi je neke stvari za koje je rekla: "za to znaš samo ti." A sad ni u to ne vjerujem.
Jednom riječju- ne vjerujem nikome.
Jedna mi je osoba rekla jednu vrlo mudru stvar, i znam da će pročitati ovo i znati o kome govorim.
"Vjeruj samo sebi."
i upravo to i radim. Barem pokušavam. I mislim da mi dobro ide. Neću dozvoliti da me išta pokoleba

.



Post je objavljen 22.01.2012. u 19:41 sati.