Kai Meyer je ime koje me pomalo podsjetilo na ime Karla Maya, još jednog njemačkog pisca koji se bavio pisanjem pustolovnih romana (Njemačka mi se uvijek činila plodnom zemljom za pisce koji nemaju nikakve veze s temama o kojima pišu, koji se oslanjaju isključivo na svoju maštu). Spisateljski stil me pak mjestimično podsjećao na još jednu njemačku spisateljicu: Hedwig Courths-Mahler.
Kai Mayer, dakle, piše kao križanac Karla Maya i Hedwig Courths-Mahler, barem u prvom njegovom romanu koji sam pročitala, „Božici pustinje“. No dajte da prvo razjasnimo radnju.
Na jugu Afrike, među pripadnicima plemena San (među bijelcima su poznatiji kao Bušmani), postojala je legenda koja kaže da su oni nasljednici prve rase, koja je čuvala Stablo života i njegovu Bijelu božicu. Ta je legenda povezana s pričom o postanku ljudske rase iz Biblije, koja kaže da su Adam i Eva jeli jabuke sa stabla spoznaje, na nagovor zmije, te su zbog toga izgnani iz Raja – upravo je stablo spoznaje isto ovo Stablo života koje su čuvali preci Bušmana. Nakon izgona iz Raja, Adam i Eva su imali sinove Kajina i Abela, kao što Biblija dalje navodi. Međutim, nakon što je Kajin ubio Abela, Bog ga je osudio na to da kao bratoubojica vječno luta svijetom u pratnji Velike Zmije (ponovno iz legende Bušmana), iste one zmije koja je Evi dala jabuku s Drveta spoznaje. U Bibliji se dalje spominje kako je Kajin otišao u pustinju i tamo sa svojom suprugom sagradio grad Henok. Međutim, ako malo bolje porazmislimo, osim Eve na svijetu još nije bilo žena, pa bi valjalo zaključiti da je ta Kajinova supruga zapravo bila istovremeno i njegova majka, no njezino se ime ne spominje.
Je li ovo vama što jasno? Meni je bilo još manje jasno kad sam dijelove ove zamišljene legende morala otkrivati komadić po komadić, prateći izvjesnu guvernantu Cendrine Muck, koja dolazi u njemačke kolonije u jugozapadnoj Africi kako bi brinula o blizankama obitelji Kaskaden, koji su se nastanili u kući koju je prije, za vrijeme dok su to bile britanske kolonije, sagradio lord Selkirk, koji je za vrijeme jedne osobito mučne oluje masakrirao čitavu svoju obitelj, a potom presudio i sebi. Cendrine dolazi u jugozapadnu Afriku kako bi pronašla svog brata Eliasa, ali ubrzo postaje opsjednuta afričkom kulturom, šamanizmom i duhovnošću, tako da se kroz neko vrijeme u ovoj knjizi više ne može razabrati što su snovi, a što je java.
Moram priznati da sam pomalo čitala kroz zube, jedva čekajući da knjiga završi. No ako vas zanima kultura južne Afrike, ukoliko proučavate duhovnost, ukoliko ste zainteresirani za život u pustinji, možda bi vam se ova knjiga mogla svidjeti.
Post je objavljen 31.01.2012. u 14:25 sati.