Marketing
SNOVIĐENJE
Teško.
Teško te zaboravljam.
Zbog bjeline usnulog cvijeta,
zbog dubine noći,
zbog tajnog života grlice
i šapata svile.
Predosjećam
otkuda te sve ono znam
i što smo sve radili prije.
Tako si i ti u snu
vidio moja negdašnja leđa, moj vrat,
moju zadignutu kosu,
dok uzimam vodu sa bunara
negdje na jugu Francuske...sjećaš se..
Kako si me i onda
spašavao sigurne lomače,
debelo kasneći
jer su mi se rubovi haljine
već počeli svijati od vrućine....
Kroz plamenu zavjesu
i povike pravednog gnjeva okupljene gomile,
tražim tvoje oči, tvoju prisutnost,
jer učinila sam nešto,
nešto neoprostivo,
nešto u čemu si me
jedino ti mogao razumijeti...
Kroz dim i osudu, uvrede i porugu,
strah i smrtnu opasnost,
mene više peče tvoj zaborav
i tvoje prepuštanje sudbini.
Moja bijela haljina sad već gori.
Tijelo mi umire.
A duša,
da bi izdržala neizdrživu bol,
seli se i putuje
kroz stoljeća, boje, oblake i zagrljaje,
donoseći svečanu odluku
o kušnji nezaborava,
o bezazlenoj ljubavi koja otkupljuje.
Teško,
teško te zaboravljam.
Ta bjelina usnulog cvijeta,
moja je izgorijela haljina
koju više, mili,
ne skidam.
Post je objavljen 21.01.2012. u 21:51 sati.