Neki idiot ili šaljivđija poslao je žalbu Vijeću za elektroničke medije da se RTL ne pridržava članka 4. Zakona o tim medijima po kojem su dužni objavljivati program na hrvatskom jeziku i latiničkom pismu. Razlog je što RTL nije titlovao (zamislitite hrvatski; titlovao) srpski serijal Tesna koža, nego je valjda taj gledatelj morao platiti prevoditelja ako je htio razumijeti što nam to Srbi u tom serijalu poručuju. Trebao je gledati taj serijal kada se prikazivao premijerno prije 1990. kada je još razumio i srpsku varijantu jezika kojim se služe, govore i razumiju Hrvati, Srbi, Bosanci i Crnogorci.
No, taj šaljivđija je postigao što je htio. Zaintrigirao je Vijeće za elektroničke medije koji su bez primjedbi preuzeli Zakon i sada će ovom žalbom opteretiti Vladu, koja je već pod kušnjom što s predsjedničkom mirovinom, kako osigurati nastupe euroskeptika Željka Sačića, Dražena Keleminca i drugih, što će s Đurđom Šušak, a svakako kontinuirano brinuti i o stanju trudnoće Severine Vučković. O stanju Keruma, njegove Seke i Miroslava Tuđmana brine Jaca.
Ako smo godine 2000. promjenu vlasti dočekali kao spasiteljicu još jednog nenarodnog režima, proživjeli smo ju kao labuđi pjev jedne generacije socijaldemokrata koja nije učinila mnogo od onoga što je obećavala u predizbornoj kampanji. Dobro je napravila što je probila blokadu Hrvatske od Europe i svijeta i što je eliminirala nelikvidnost, ali je zatajila što od nekoga straha nije promijenila garnituru korumpiranih ljudi u državnim strukturama i državnim poduzećima, što nije procesuirala pljačkaše narodne imovine u pretvorbi i privatizaciji, što je brzopleto donijela neku deklaraciju o Domovinskom ratu i što se morala baviti s koalicijskim partnerom i njegovim bolesnim čelnikom. Desnica je tada, istinabog, bila puno snažnija i bilo ju je teško zanemariti. To je donekle rehabilitiralo vladavinu tadašnje koalicijske Vlade, ali nije zadovoljila većinu glasača pa je tako i brzo razriješena briga.
Danas, desetak godina kasnije, stanje je sasvim drugačije i ova se Kukuriku koalicija ne može izvući na teška vremena u političkom smislu. Teška vremena su u gospodarskom smislu zahvaljujući općem stanju u svijetu i posebno nekompetenciji i korumpiranosti vlasti zadnjih osam godina. Ova vlast rješena je brige o ulasku Hrvatske u Europsku uniju upravo na današnji dan i nema opravdanja da zbog ulaska u EU moraju popuštati lopovima, korumpiranima i nacionalistima.
Sada se može komotno okrenuti unutarnjim problemima i organizirati jedno civilizirano društvo znanja, rada i morala. Rezultate na planu standarda neće onda biti iluzorno očekivati. A očekujemo da ova vlast krene od ustrojstva države po pitanju općina, gradova, kao jedinica lokalne samouprave, i županija. Te prkobrojne institucije su legla nerada, nekompetencije, opstrukcije i korupcije. Dakle svega onoga čega se moramo riješiti da bi oslobodili prostor za stvaranje zdravoga društva i bijega iz krize.
Nadamo se da će ova vlast imati vremena i volje riješiti vječitog gubitnika na račun poreznih obveznika, Hrvatske željeznice, i da će konačno krenuti nizinska pruga o kojoj se govorilo još u onomu mraku, doduše Kupskom dolinom, ali ipak. Imat će ova vlast vremena uhvatiti se u koštac s Hrvatskim vodama, jednom samozatajnom institucijom s ogromnim sredstvima za koja nitko ne zna kako se troše, i da se provede program obrane od poplava i sustav navodnjavanja. Sustav navodnjavanja, kažu, zadovoljava potrebe iz 19. stoljeća.
Ukoliko se vlast bude bavila i iscrpljivala na želbe ovakvih šaljivđija s početka ovoga posta, ukoliko ih mediji budu prozivali i opterećivali beznačajnim sitnicama izgubit će energiju i orjentaciju za ono za što je izabrana. A ovima koji ne razumiju srpsku varijantu jednoga policentričnog jezika preporučam da pročitaju djelo Snježane Kordić, žene koja je magistrirala i doktorirala kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i petnaestgodišnjim radom na sveučilištima u Bochunu, Münsteru, Berlinu i Frankfurtu napisala mnogo lingvističkih radova. Napisala je i knjigu koju preporučam; „Jezik i nacionalizam“ kao jednu od rijetkih uradaka kod nas u slobodnoj prodaji koji kazuje o instrumentalizaciji jezika za nacionalističke ciljeve, kako se falsificira prošlost i izgrađuju mitovi koji podupiru ideološki poželjnu sliku stvarnosti.
Ako pažljivo pročitamo ovo prilično teško štivo, puno ćemo naučiti i poželjeti da ovakva literatura bude udžbenik srednjih škola kako bi pokušali izbjeći ideološku sliku stvarnosti, a time izbjeći nacionalističke ideje koje dovode do konstrukcije identiteta, mržnje i ratova.
Ovu smo vlast izabrali da pokuša izbjeći ovakve zamke i da ovo društvo dovede do stupnja življenja dostojnog čovjeka, bez obzira bio on vjernik, agnostik ili ateist.
Post je objavljen 22.01.2012. u 05:59 sati.