Marketing
Fino do groba
Koja je razlika između debljine i pretilosti? Debljina označava povišen indeks tjelesne mase (u korist potkožnog masnog tkiva) i kao takva je stanje. Pretilost nastaje prekomjernim nakupljanjem masti u organizmu, povećanjem tjelesne težine i kronična je bolest. Donedavno se o debljini, tj. pretilosti govorilo kao o epidemiji, dok se danas sve češće može čuti izraz - pandemija. I ovi poremećaji upravo to i jesu.
Gdje se nalazi Hrvatska na ovoj neslavnoj karti? Nažalost, nemamo se čime pohvaliti. Hrvati su peti na ljestvici pretilosti u Europi i deveti u svijetu. Što je još strašnije, najnoviji podaci govore da je Hrvatska treća u Europi kada se uzima u obzir pretilost djece! I dok je dijabetes tipa 2 prije 20-30 godina bio nepoznat pojam kada se govorilo o djeci, danas se oboljenje djeteta od dijabetesa ne smatra neuobičajenom pojavom.
Zašto je to tako? Mnogo je razloga koji utječu na pojavu i širenje ove opasne pandemije, no ova tri definitivno drže "medalje":
1. kvaliteta hrane;
2. dostupnost hrane;
3. današnji način života.
Što se tiče kvalitete hrane, dovoljno je znati ponešto o njenom uzgoju i pripremi. Navest ću par primjera.
a) Piletina.
Joel Salatin, američki farmer i vizionar je u svojoj knjizi "Pasture poultry profit" opisao način klasične obrade piletine. Moramo imati na umu da se radi o pilićima koji cijeli svoj vijek provedu u skučenim kavezima te su hranjeni kojekakvim smjesama, krcatima preventivnim antibioticima i hormonima rasta, da bi dobili na težini i samim time bili profitabilniji. Salatin kaže da se u strojnoj obradi često događa da se takvom piletu zareže probavni trakt, nakon čega se sav njegov sadržaj razlijeva po mesu. Zbog toga se tijekom obrade piletina desetak puta namače u otopinama klorida da bi se dezinficirala. I ne, to nije sve! Većina postrojenja nakon toga obrađeno meso baca u spremnike s vodom, u kojima se s vremenom stvara sloj ostataka krvi i izmeta.
Što dobijemo na stol? Meso prepuno antibiotika, hormona, klorida i otpadnih tvari. Unosom takve "hrane" sve te toksine pohranjujemo u svojim masnim stanicama.
b) Voće.
Uvijek se govori: "Ako želiš biti zdrav, jedi voće". Upravo stoga šokiraju rezultati jedne njemačke studije, koja je pokazala da je 1985. godine jedna jabuka u prosjeku sadržavala 10 miligrama vitamina C. Godine 1996., za istu količinu tog vitamina bilo je potrebno pojesti pet jabuka. Sedam godina poslije (2003.) je bilo potrebno pojesti DESET jabuka za istu količinu navedenog vitamina. Dobrodošli u 2012.!
Naravno, ne trebam ni spominjati količinu pesticida i herbicida u našem voću i povrću, koja je u konstantnom porastu. Na kraju proizvodnog procesa pred sobom imamo predivnu jabuku savršenog oblika i boje kore, vodenastog okusa i - ubojitih namjera.
Banane se, primjerice, ubiru nezrele i dozrijevaju u kontejnerima tijekom transporta. Uredno su kemijski tretirane, kako bi se odgodilo truljenje. Nedavno me šokirao podatak da je potencijalno smrtonosno bananu umočiti u vodu na neko vrijeme pa tu vodu popiti!
Agrumi (naranče, mandarine, limun) ne bi izdržali transport s različitih strana svijeta da nisu opetovano kemijski tretirani. Svaka voćka upije kemikalije kojima je špricana, mi ju kupimo i (prezadovoljni što "pazimo na svoje zdravlje") popapamo. U slast!
Dostupnost hrane se donedavno smatrala pozitivnom stavkom, no danas postaje sve jasnije da nas ona sigurnom i čvrstom rukom vodi u grob. Hrane, više ili (u pravilu) manje kvalitetne ima na svakom koraku - pekare, kiosci, fast food restorani i štandovi, benzinske postaje... U ne tako davnoj prošlosti je bilo nezamislivo ručati na istom mjestu gdje ste došli po naftu, ali ne i u naprednom 21. stoljeću! Ne mislim držati nostalgičnu propovijed o vremenima u kojima smo s kopljem u ruci morali uloviti svoj obrok, niti onome kada smo morali izaći u voćnjak i nešto vlastitim rukama ubrati. No činjenica je da je danas sve "na gumbiće" i dostupno. Jednim pozivom s kauča si možemo osigurati ručak kakav god poželimo, uživajući ga natrpati u sebe jer zbog aditiva i pojačivača okusa predivno miriši i savršenog je okusa, te nastaviti drijemati uz svoju omiljenu seriju.
Današnji, ubrzani tempo nas prisiljava da sve bude brzo i praktično, pa tako i hrana. Tko od nas ima par sati dnevno viška za provesti pred štednjakom? Pogotovo kada znamo da u kvartu imamo četiri pekare, dvije pečenjare i fast food restoran. Na kraju krajeva - fino je.
Ostalo nije ni bitno, glavno da me drži kroz stresni dan koji me čeka.
Glad svakih par sati? Umor nakon jela? Manjak energije? Slab imunitet? Loša probava? Glavobolje? Neuravnotežen krvni tlak? Povišena razina šećera u krvi? Ma to je sve normalno, uobičajeno, genetska predispozicija, posljedica stresa...
Statistika je neumoljiva i kaže da je 70% svih oboljenja izravno povezano s načinom prehrane. Glavni uzroci smrtnosti u svijetu, kardiovaskularne bolesti i karcinomi su nepobitan dokaz ovoj tvrdnji Svjetske zdravstvene organizacije. Sama ta činjenica nam govori da zdravim prehrambenim navikama možemo prevenirati, ublažiti pa čak i izliječiti dobar dio simptoma i poremećaja organizma!
Ono što je još i opasnije od svega navedenog je moć loših navika. Njih prenosimo na našu obitelj, djecu i unuke. Onima koje najviše volimo otimamo zdravlje i skraćujemo dragocjeno vrijeme...
Što učiniti? Niskokaloričnim i visokonutritivnim obrocima svojim stanicama dajemo sve što im je potrebno za normalno funkcioniranje i samim time produžujemo kvalitetu i vijek vlastitog života. Usvajanjem zdravih prehrambenih navika dajemo pozitivan primjer svojoj okolini i samim time činimo dobro ljudima koji nas okružuju.
Kako to postići? Nastavit će se...
Vaš Đus
Post je objavljen 19.01.2012. u 23:25 sati.