Previse puta sam ostala suzdrzana i previse ne radim nista kako bih ista promijenila. Osoba koju sam upoznala prije manje od godinu dana me fascinirala svojim razmisljanjem, stavom i ponasanjem prema svijetu oko sebe, ne ukljucujuci mene u taj svijet, ali to je totalno nebitno.
Ovih dana previse slusam o politici. Previse za moj mozgic koji se nikada do sad nije zamarao takvim stvarima. Citala sam previse stavova o EU upravo zato jer je i mene ocito "stislo" i ocekuje se neka odluka i od mene. Ne. To je moja odluka- ne. Zasto? Pa zato jer sam tako odlucila u zadnji tren. Jer mislim da je Hrvatska, kako bi moderno rekli, u banani, a banana ce nam se povecati ako udemo u EU. Nezaposleni i jadni smo sami, a jos jadniji cemo biti ako nam bogati "Europljani" pokupuju i ono malo sto imamo i putem svojih apsolutno "nekorumpiranih" i "postenih" veza dovedu svoje radnike jer ko ce kome nego EU svome, a ja se ni malo ne osjecam pripadnicom EU. Mozda previse mislim na vlastito dupe, nadam se da ce mi biti oprosteno.
Evo upravo na HRT 2 "gospodin" Seks (nemojmo krivo shvatiti) prica o tome kako nece koristiti svoju mirovinu od dvanaest tisuca kuna. Primjecujem da je vrlo duhovit. Povlastene mirovine? Ma o cemu pricate ljudi? Shvacam da je zdrava psiha mozda najbitnija stvar u zivotu, ali jeste li bili stvarno pod tolikim stresom, jeste li morali popiti toliko lijekova i platiti toliko terapija nakon sjednica Sabora da bi bili povlasteni? Ili ste mozda toliko istrosili svoja grla na uvjeravanje kolega s pogresnim stavovima da bi vam se na racun toga mogla pripisati i invalidnina? Odvratno.
Post je objavljen 18.01.2012. u 20:39 sati.