Pregled posta

EU & smeće

Iako kao i uvijek, nisam sklon pjesmi koju viču mnozi, mislio sam i ne pružiti svoju jezičinu (kad se ionako već mjesecima ne javljam) na EU teme i izabrao sam smeće, tek toliko da blog ne umre.
Ali jednom se živi i jednom se ulazi u tako nešto, pa barem štiklec, prije smeća...



Insieme

Moj prof. Kregar i nije netko s kim bi se svaki dan poistovjetio, no skoro da suosjećam s mnogim argumentima iz zadnje njegove online kolumne, posebno kako se osjeća kao netko za kog "je prošao vlak" i uopće je neosjetljiv za EU debatu & pripadajuće oduševljenje.
No, naravno, ne može se nečije promišljanje cijelog EU cirkusa svesti ipak samo na to.
Dodao bih da mi je malo nakaradno gledati kako se i jedni i drugi s dvije strane te medalje, tko god bio više u pravu, tek zadnjih dana trse onu letargičnu većinu privoljeti uz sebe. I iako je No-EU tabor na najnižim granama argumentacije kada se gleda javno predstavljanje onih koji su uzeli govoriti u ime svih euroskeptika (bacili me u depru površnim jaukanjem, kad sam prolazio ovaj vikend preko Trga BJ i stao da ih čujem, no dobro, ako većina euroskeptika dozvoljava da im Pernar bude jedan od perjanica i pernarica, sami su si krivi), svejedno šuplje zvuče neke priče. Ne samo odbijanje razgovora uz lakonsko "svatko se mogao informirati", nego i iz prsta izvađena "istraživanja" M. Bage kako su euroskeptici u pravilu "ruralne starije kućanice", a oni za EU "urbani, situirani, visokoškolski obrazovani, lijepi, poduzetni, seksi, plavi i visoki 30-godišnjaci".
Ne da ne suosjećam i s panikom sadašnje vlasti, koja također općenitim priopćavanjima, pokušava popraviti više godina ničega i nikakve rasprave, osim od stare vlasti ostavljenih par brošurica, prigodnih parola i plavih balona.
Da, pojavila se i prije koji dan (kasno i prekasno) na netu PDF brošura-knjiga u izdanju IMO-a. Iako dosta suptilno od autora napisana više "protiv" nego "za", što je moja Zakonita primjetila, a da autoru očito poslodavci nisu to ni skužili. Npr. štednju i krizu prilično cinično zove "ekonomskim izazovima"

Vanjska nam prof. Pusić valjda je pri tom i izračunala da nema vremena za nadoknađivanja, pa je umjesto pozitivne kampanje, krenula s apokaliptičnim "u glavu", svaki dan s novim: neki dan su na tapeti bili gospodarski kolaps i izolacija ako odbijemo ući (drčnim Balkancima bolje je ne prijetiti ucjenama, ali kasno je sad i za to), danas je apokaliptično upozoravala "da, nećete dobiti mirovine ako ne uđemo".
Što fali pozitivnoj priči o fondovima, koje su Slovenci npr. doslovce oplindrali prvih godina na svim razinama, posebno školstva i javne uprave, o olakšanim famoznim raznim vrstama "kretanja", pa čak i podilaženju niskim strastima, poput građanima uvijek aktualnog shoppinga bez granica i omrženih carina?

O suprotnoj strani teško mi je trošiti riječi. Argumenti su se sveli na prolivenu krv za slobodu. U najboljem slučaju.
Kasno je ukratko, za bilo što drugo osim za tradicionalno naše emotivno odlučivanje na temelju birtaških informacija. Dobro, građanska opcija ima recimo, kapuciner informacije.
O sebi nemrem pričati jer mi je puna kapa informacija koje sam sam silom prilika i nedobrovoljno godinama skupljao, pa mi se već prelijevaju. I ozbiljno, onako suštinski, da ne kažem "Kregarovski" sam prezasićen i bez oduševljenja za cijelu stvar, čak i za "protiv". Samo čekam da prođe, rekla bi Ekatarina Velika.

Da, znam i čuo sam protuargument i pametovanje kako su se "mogli o mnogo čemu informirati svi oni koji su to baš željeli".
No, stvar je prilično ozbiljnija od tog lakonskog stava i tiče se i slijedećih generacija. Pa taj argumenat, ako ste svjesni okruženja, nažalost ne pali, mogu i djeca naučiti čitati i računati i bez škole, onako kroz život, "ako baš žele".
Gledam s nevjericom kako je tribina organizirana u centru Osijeka o poljoprivrednicima, o kojoj ionako nisu znali da se održava, zjapila doslovce prazna. Ali i kako u jučerašnjim dnevnim najtiražnijim novinama i ovo potpisujem čašću, nije bilo NITI JEDNOG članka koji bi informiravao građane o famoznim "ZA" ili "PROTIV".
Ne da nisam ostao malo i razočaran općim mjestima koje je u svojem članku "zašto u EU" tek površno natrpao jedan od najinformiranijih u zemlji, moj prof. i šef katedre za pravo Europske unije. "Sigurnost", that's it? Po kaj smo onda išli u NATO?
Mogao je i on u krajnjoj liniji okrenut na neku pozitivu koja nije neutemeljena, od fondova do zakonodavstva koje pruža bolji okvir zaštite npr. potrošačkih i drugih prava.
Ovako, too little, to late.

Bit je po meni, da se svi odreknu iluzija. I da će većina građana, čak i ako bi oni uporniji pasli travu i bolje rat nego pakt, nekako moći i uopće htjeti odoljeti vjetrometini koja bi nastala neulaskom. Ali i od iluzije da ulazimo kao ravnopravni ili suvereni. Ravnopravni nismo niti sada, niti ima razloga i pravnog temelja da takvi odjednom postanemo u EU. Nije to uostalom baš ni moguće u jednoj nadnacionalnoj državi, više federativnog nego konferedativnog uređenja, obzirom na postulat obične većine u gotovo svom odlučivanju u tijelima, te da parlament ili "vlada" tipa Vijeća ministara, ne predstavlja zemlju po načelu suvereniteta i jednakosti, već imaš predstavnika koliko si velik. Pa i mi tu siću utopljenu u masu, koja će se kao, boriti za nas i naše interese, koje ionako ne znamo artikulirati niti lovu iz fondova pokupiti.
Iz bivše je Jugoslavije, a ne govorim ovo iz zlobe ili što bi pok. Tuki rekao "protivštine" (odmah mi se zakrivljuju usta kako sam to izgovorio) već eto, kao fakt, blagopočivši Račan bježao upravo zbog Miloševićevih ideja da takav majoritet napravi u SFRJ parlamentu i drugim tijelima.
No, eto, vremena su se promijenila, nije ni to više ni bauk.
Ajde, nije to ni bivša SFRJ.

Od ostalih mojih euroskeptičnih nazadnjaštava koja ću ovdje ispovjediti, uz njurganja tipa višegodišnje zabrane kretanja radne snage koju će nam puknuti, zabranu sadnje vinove loze što smo tek počeli i sl.., ostao je još i fenomen EU birokracije, kojemu se istinski divim. Ne samo zbog ovog filmića koji ih prikazuje prilično bližim našem mentalitetu nego što obično mislimo, ili što sam na svoje oči u jutarnjem vlaku Haag-Bruxelles prije x godina gledao nepreglednu kolonu samo dijela od npr. 35 tisuća eurokrata zaposlenih u Europskoj Komisiji, dok na svojim laptopićima pripremaju praznu power point slamu za jutarnje briefinge.
Nego i zbog krasne pravne "ujurdume" kojom su svoje najoperativnije i najmasovnije tijelo, upravo Europsku Komisiju, privezali ne uz države članice, već uz samu EU. Što god ona značila, kada bi se maknule članice iz nje. Za njih bi značila, kruh svagdanji i lovu koju ubiru, naravno. Naime, EU Komisija je zadužena da "čuva interese Unije", ne država članica. Komisionare ne biraju građani država članica, već EU parlament i druga tijela, a predlažu Vlade država, bez građana. I još čuvaju famozni samostojeći "interes EU", koji sam jednom u promišljanju pokušao naći ali se izgubio po putu.

U biti, taj metafizički dio prepuštam svom Nasljedniku, koji je uostalom po pitanju EU već i čvrsto odlučio.
Uz to što u zadnje vrijeme muči svoju glavicu metafizikom i izjavama kako "bi bio prostor", i kako "se ne osjeća živim, jer kad te držim za ruku ili stojim, to je samo toplina i stajanje, ali nije pravi život", danas ujutro je odlučio da Hrvatska mora u EU.
Zašto?
Najbrižnija me za doručkom upozorila da će se ulaskom u EU drastično podići cijene cigareta i da ću morati prestati pušiti kad uđemo. Što on gorljivo zagovara već godinu dana, baca mi cigarete i prijavljuje me svima optužujućim glasom, upozoravajući da ću umrijeti i kako "će me onda samo mama voditi u vrtić".
Na gornju izjavu Najinformiranije jednostavno je zaključio "To!! Idemo! Prestaješ puštiti čim uđemo, jasno?!"




Smeće i efemerije

Tek toliko, uz potpuno otrežnjenje od visina u koje se leti čim se spomene EU....niža, nevažna pričica mi zvoni tek kako i najbolje ideje mogu potonuti u realnosti. U ovom slučaju i najavi stvaranja nove, smećarske birokracije , dok će po hrvatskom običaju, hrpa neriješenih i gorućih ekoloških problema i tempiranih bombi, no manje medijski atraktivnih, čekati svoj red....
Naime, meni draga i živopisna kolegica iz prošlog života kada se išlo u Jabuku i kada smo svi bili tajna Malnarova vojska Crne Ruže, ministrica okoliša i zagovarateljica ukidanja nuklearne energije (jer je valjda poželjniji flashback u termoelektrane koje su nam onda potrebne, obzirom da bi u suprotnom trebalo koje milijunče vjetrenjača ili presvođivanje svih rijeka u državi), javila se oko smeća.
Ovim putem samo molim da mi netko objasni sve tehnikalije ideje za koju je rekla da sigurno ide i koja mi se čini dvojbenom u izvedbi.
Naima, dijelovi te ideje doduše već se provode u nekim sredinama, u Zaprešiću npr., barem u dijelu gdje su kuće, ljudi KOJI IMAJU KUĆE smeće ubacuju u vlastite kodirane kante i kada ih napune, onda moraju kupiti posebne vrećice da bi im se time naplatio višak otpada, a i što više moraju prazniti tvoju kantu, to više plaćaš.
E sad, ministrica sve računa "nekim prosječnim brojem ljudi u kućanstvu". Ovu zadnju rečenicu nisam izmislio, nego citirao ministricu. Nekim i prosječnim. Kućanstvu.
Pojašnjenje za to izračunavanje će svakako trebati (kao i nova vojska računovođa za te zadatke), no i dodatno:
Na tu bi nam postojeću varijantu, ministrica nabila i razvrstavanje otpada, što je super kad ne bi bilo kazni koje bih ja plaćao za moje, dokazano nemarne, susjede. U tu prvotnu kantu bi naime išao "ostali" otpad, kad bi prethodni pobacali (nadam se, u posebno pripremljene) kante za mislim, pet, staklo i papir. Za biološki otpad i plastiku nisam skužio da će biti raspoloživa "napojarnica".
I onda kaže, bit će kazni za one koji to ne razvrstavaju.
Ali, polazeći valjda, od premise da će to netko nadzirati i posebno, da se radi o samostalnim domaćinstvima, tj. kućama, a ne stambenim zgradama u kojima živi pola Hrvatske i za koje, kao i inače, ne bi smio vladati postulat kolektivne krivnje.

Pa ovim putem:
1) Apeliram na pravično rješenje u skladu s proklamiranom "novom pravednosti", u pitanjima smeća u stambenim zgradama. Te naplate za prepunjene kante te kazni za nerazvrstano smeće za koje unaprijed znam da neću biti kriv. No, kako će znati TKO je iz zgrade bacio više a tko manje u tu kantu, te nije razvrstao? Ako je već "kućanstvo" temelj svega ministrici, koja očito poznaje samo život u samostalnoj kući. Više mojih susjeda jako jako vole puniti smeće, dapače u dubiozi sam da mislim da je to njihov hobby jer samo čekam da jednog dana u kantu ubace i živog labradora skupa s njegovom kućicom.
2) Pitam što je s nadzorom i najavljenim kažnjavanjem, čisto sam znatiželjan? Hoće li to biti nasumične inspekcije kanti, ili će za čistačima kod pražnjenja hodati famozni predradnik socijalističkog stila, u kuti s kemijskom i notesom, te popisivati što se bacalo, koliko, je li se razvrstavalo i sl.?
Ako to neće biti izvedivo, čemu onda tako elaborirano planiranje?
Može li se građanima ponuditi jednostavno više kanti za razvrstavanje, ne naplaćivati prepunjivanje kod nas nesretnika po zgradama, te općenito računati na zdrav razum i etiku "u Hrvata"?
Teško, znam

Post je objavljen 18.01.2012. u 17:28 sati.