Za hladnoga dana grupa dikobraza stisne se sasvim blizu da se zaštite vlastitom toplinom. Na početku im je bilo dobro, ali malom potom počnu osjećati tuđe bodlje pa budu prisiljeni udaljiti se kako ne bi osjećali bol. Potom ih potreba za toplinom opet nagna da se približe pa se opet udalje i tako se neprestano bacakaju amo-tamo gonjeni dvjema nevoljama. Mane, navike, ponašanja ili zahtjevi drugih, to su bodlje, svatko ima svoje. Ali neki su dikobrazi u stanju proizvesti puno vlastite topline i ti uspiju naći pravu udaljenost od drugih.
Post je objavljen 18.01.2012. u 11:53 sati.