Odmah na početku disclaimer: ok, nije baš prvi, već je ove godine padao, ali odmah se i otopio, pa ga ne računamo.
Današnje jutro bilo je prilično ubrzano. Spremali smo se za školu, vrtić i službeni put, ovisno o dobi i zanimanju, i u toj silnoj gužvi nisam napravila dvije stvari koje radim svakog jutra: nisam pogledala kroz prozor i nisam pročitala vremensku prognozu. Kad smo nasljednice i ja izašle na ulicu, imale smo što vidjeti; snijeg je padao u svim smjerovima, na cesti, autima, drveću i svugdje drugdje bilo ga je već par centimetara, a nije ni djelovalo kao da će uskoro prestati (i nije, cijeli dan). Djeca su, pogađate, vrištala od sreće.
Naravno, kad već nisam pogledala ni kroz prozor ni provjerila prognozu, kao što obično biva, odabrala sam najpogrešniju moguću obuću - štikle (e, kad kažem štikle, onda to stvarno i mislim, kod mene nema ispod deset centimetara). Kao što se vrlo brzo u javnim prometalima pokazalo, mnogi su napravili sličnu grešku, tako da je ženskadije u štiklama bilo dovoljno da se nisam osjećala kao klimatski neprilagođen Pale sam na svijetu, bilo je tu i tamo ljudi s romobilima u rukama (ne, nije ih bilo šanse voziti), a zlatnu medalju uvjerljivo je pobrala jedna mama koja je svoje zlato dopratila u školu u starkama. Nakon što sam je vidjela kako u tim platnenim čudima tapka po sad već ozbiljnom sloju snijega, moje štikle počele su izgledati kao respektabilna alpinistička oprema.
Skuhajte vino ili barem čaj s rumom, naslonite se i uživajte...
Museumsquartier vjerojatno prepoznajete. Rano je, muzeji su zatvoreni, a ralica već čisti snijeg. Nema tu isprika poput one poznate iznenadilo nas!
Glavni ulaz u MQ i pogled u njezina kraljevska leđa - dame i gospodo, predstavljam vam Mariju Tereziju.
Prirodoslovni muzej i pospani ranojutarnji promet.
Volkstheater, kazalište sa zvijezdom petokrakom.
Uživajte u zimskim radostima, mi ćemo po tom pitanju dati sve od sebe.
Post je objavljen 18.01.2012. u 00:54 sati.