Ljubezno te pozdravljam dragi čitatelju, sa melodijom koja nakon što sam ju poslušao, još uvijek odzvanja u ušima srca. Ova pjesma, koju pjevaju naša braća pravoslavci, u predivnoj izvedbi Žane Bičevskaje, zaista je predivna. Nebeska, rajska, ovi muški glasovi, basovi ( rusi su veliki basovi) koji prate u donjoj kadenci ovu solisticu čiji glas je miliji od miline, rekao bih, anđeoski. Sve je tako mekano, skladna harmonija ispunja ljepotom i mirom, ali mirom Božjim, ne zemaljskim. Vjeruj mi, dok sam je slušao, odmarao sam se. Izišao sam iz svijeta, zato sam i osjetio odmor. Ovakve svete pjesme odmaraju, eto baš ovo želim izreći, Svete Pjesme! A sve ono što je kod Svetog, to odmara, ozdravljuje, uzvisuje dušu k Nebesima, uranja u Misterij Nedokučivoga, da bi ovaj Misterij Nedokučivoga postao melodija Božja, harmonija Svevišnjosti, savršenstvo Božjih nota i akorda, koji mistično odzvanjaju kroz Vječnost do nas. Ako ih čujemo, onda nam se srce prignulo Srcu Božjemu, zašlo je u Nedokučivost, jer Ljubav žeđa prebivati tamo gdje Joj se sladi i miluje, gdje se pjeva i raduje.
Pjesmu je inače napisao jeromonah Roman, koji se zavjetovao na šutnju i koji je za tri godine primio svega tri posjetitelja. Zaista je veliki duhovnik i Bogom nadahnut kad tvori tako lijepe pjesme.
Teo Antunović
Post je objavljen 17.01.2012. u 20:44 sati.