Marketing
Laganje kao stil života, 2. dio
Prošli put kad sam o ovoj temi pisala, iznijela sam svoje osobne razloge zašto mi je takav stil života odbojan. Sad bih htjela pokušati biti malo objektivnija, i reći zašto mislim da ni drugi ljudi ne bi trebali usvojiti takav način života, ako si to mogu priuštiti.
Naravno da je određena doza subjektivnosti uvijek neizbježna, no dobro, slijedi moje mišljenje, a vi, uzmite, ili ostavite.
Nećemo ispitivati motive laganja, oni su svima nama više-manje dobro poznati.
Pogledajmo što se to događa u našem tijelu kad lažemo. Kad lažemo, stvaramo disonancu između onoga što mislimo i govorimo. A više-manje je dobro poznato da se naše misli zapravo u mozgu manifestiraju kao električni impulsi, električni naboj. A sada, kad lažemo, taj naboj se, da tako figurativno kažemo, nema kuda isprazniti niti manifestirati. I naše tijelo neće samo ignorirati nastalu situaciju. Kada se odlučimo na laž, u našem tijelu se pokreće čitav niz kemijskih reakcija koje izazivaju emocije, to jest, još više električnih naboja. Na tom principu funkcionira detektor laži. Dakle, kad lažemo, u biti silujemo svoj živčani sustav koji osjeća da nešto nije u redu, koji se ne slaže sa disonancom koja se stvara između onoga što govorimo i onog što mislimo.
Dakle, iz perspektive našeg tijela, laganje uistinu jest vrlo stresno. Možda vam se to ne čini strašno, no stres je jako moćan ubojica. Na kraju ispada da laž nije samo stvar morala, već i psihičkog i fizičkog zdravlja. Čuvajte se laži. Nije vatra, ali može opeći.
Post je objavljen 17.01.2012. u 20:18 sati.