Bilo je lijepo. Prvih par mjeseci nakon što sam se odselila, osjetila sam olakšanje. Nakon tog dobrog vremena, shvatila sam da je to bilo samo trenutno lažno olakšanje. Tad sam shvatila da sam samo pobjegla od problema. Sada to više ne mogu, možda niti ne želim riješiti, ali sam zahvalna na tom iskustvu. Naučila sam ne uzimati ljude zdravo za gotovo. Naučila sam u potpunosti biti on my own. Neki bi rekli: Sazrio sam. Jesam, sazrila sam u najkraćem mogućem vremenu. Bilo je dana kad sam dan i noć plakala i nisam znala što i kako sa sobom. Danas sam sretna jer je moglo biti i bolnije. Puno puta sam prevrtila svaku svađu, svako prepiranje, svako lijepo sjećanje. Na žalost, čak znam gdje je puknuo taj drugi put.
Naučila sam s ljudima ili barem mislim da jesam. Ako ništa drugo, ja sam taj single prijatelj koji daje najbolje savjete ljudima u vezi. To su mi i rekli, a sve što mogu reći jest: jebiga, iskustvo te dovede do nekih saznanja.
Sad evo, otvorenog srca priznajem: bila sam mlada i nisam znala. Nisam znala kako s emocijama, gdje ih strpati, kako vjerovati ljudima, njemu. Nisam znala poštivati stvari koje je radio za mene i očekivala sam puno više. Očekivala sam bajku koja je već zapravo bajka i nisam to vidjela. Da, previše sam očekivala, a najmanje vjerovala da on to može. Zapravo, vrlo jadno saznanje, kad već priznajem. No, to je potegnulo za sobom još neke stvari.
Uvjerila sam se u to da osobu najbolje upoznaš dok živiš s njom. Sve sitnice koje su itekako bitne u svakodnevnom životu tada postaju vidljive i točno definiraju osobu. Definiraju koliko brine o nekim stvarima, koliko je toj osobi stalo do određenih akcija, kada i kako shvaća stvari oko sebe, te zašto nešto prihvaća ili ne.
Naučila sam da ljubmora i ne vjerovanje ljudima može uništiti odnos. To nažalost nisam naučila samo s njim već i pomoću najbolje prijateljice. Dogodio se trenutak kad joj nisam vjerovala. Ono što sam pokušala jest objasniti joj da teško održavam odnose i da zbog malene stvari mogu lako nestati.
Ne znam je li me shvatila i vjeruje li u to što pričam, ali sam sada uvjerena da nije lagala. Hvala joj na tome neizmjerno, jer se odnos ne može graditi na lažima. Na žalost ili na sreću i tog sam postala svjesna.
Puno stvari bi promijenila da se ovakvog zrelijeg i realnijeg razmišljanja nađem u istoj situaciji kao prije. Jasno bi dala do znanja koje me stvari muče, kao što sam i napravila prije, ali bi onda postala još bolja, ako ništa drugo. Vjerovala bi osobi koja mi kaže da me voli. Vjerovala bi da sam toj osobi jedina, ako jesam. Zapravo, oblikovala bi svoj život da shvatim tuđi. Toliko dugujem ljudima do sad.
Kroz zadnjih par mjeseci sam ponosna na sebe koliko sam zapravo uspjela iskontrolirati bijes, ljutnju ili tugu. Bol ili ugodu. Sve na temelju prijašnjeg iskustva. Ponosna sam na sebe jer sam naučila razgovarati s ljudima. Točno definirati probleme i rješenja. Naučila sam biti pozitivna, ali ne očekivati čuda. Samo u vezi sebe same mogu očekivati ono najbolje. Drugi vode neki drugi život.
Post je objavljen 17.01.2012. u 10:17 sati.