Pitam ga nakon Dnevnika mogu li i ja u povlaštenu mirovinu. Bar na jedan dan. Onda potanko objasnim i podsjetim kako već 34 godine odgovorno radim: kuham, perem, peglam, vodim budžet, odgajam, školujem, planiram, čuvam, usmjeravam, gradim, rušim, farbam, čistim, a pomalo sam i službovala. Nisam baš tipična sponzoruša, kako sve češće nazivaju žene koje ne zarađuju.
Gleda on mene, pa kaže:
Kako da ne...čim stigne moja „obična“ mirovina, trajno ćeš se osloboditi većine poslova.
Zahvalim na dobroj volji i razumijevanju, i zamislim se oko dva pitanja:
- kako nazivaju muškarce koji ne zarađuju?
- kad će taj dan svečanog dolaska prve penzije koju već šest mjeseci obrađuju?
Post je objavljen 16.01.2012. u 23:18 sati.