Dok budim umorno tijelo,
gladno, umorno, sneno,
u međuzemlju sna i jave,
lijepog sna i ružnije jave.
I dok razmišljam o granici ovih dvaju svjetova,
koje jedna budilica dijeli,
ili neki drugi neartikulirani krik
kojeg proizvodi susjed, prodavač
ili neki drugi noću opijeni lik.
Tišina je bila lijepa, topla…
Svuda sam plovio i vidio jedan drugi svijet,
Lijep i na trenutke ljepši.
Neki dijelovi se ponavljaju,
ali ne monotono kao tapkanje vlaka,
snovi varijacije dopuštaju,
prema visočjem dijelu neba i zraka.
Da, snovi…
Dosadni ured čeka
i naravno, ružnija java.
Post je objavljen 16.01.2012. u 19:26 sati.