Svi fini, lijepi, nacifrani, s namještenim osmjesima i viškom zubiju u ustima.
U prvom redu glavonja kojeg optužuju za neljudske postupke prema ženama za vrijeme rata.
Za govornicom ljudi koji tečno pričaju na jeziku koji nije službeni jezik ove države.
Na javnoj televiziji nema titlova dok govornici pričaju stranim jezikom. Jer Hrvati su svi pametni i obrazovani preko svake mjere.
I šta će nama titlovi? Šta će nama uopće hrvatski jezik kad ga obezvrjeđujemo na svakom koraku? I kad razumijemo sve jezike bolje od svoga.
P.S. Svakom s pola mozga je jasno da karikiram s titlovima, ali zašto zaboga miloga ljudi koji žive u ovoj državi već jednom ne shvate da ona ima svoj jezik! I da to nije ni srpski, ni bošnjački, ni srpsko-hrvatski nego samo i jedino hrvatski.
Ne gotivim ja jezično puritanstvo i ne mislim kako treba bičevati one koji ne govore standardnim jezikom, ali smatram da ljudi koji predstavljaju udruge, stranke i institucije Republike Hrvatske i obraćaju se građanima Republike Hrvatske trebaju govoriti hrvatskim jezikom. Ili imati prevoditelja. Ili titlove.
Ako to ne mogu, neće i ne znaju, nek' se maknu s dužnosti koju obnašaju i prepuste je nekome tko je bio u stanju svladati osnove hrvatskog jezika.
Post je objavljen 16.01.2012. u 16:39 sati.