„Dosadno mi je.“, otpuhnuo si je Matko u bradu. Proteklih po' ure proveo je čačkajući po svom Iphoneu u debelom hladu na klupici ispod starog pinjola. Devetnaestogodišnjaku ni tisuću i jedna aplikacija njegove skupe igračke nije pomogla odvratit um od neuobičajeno teškog zraka tog sunčanog ranojesenjeg dana. Doma mu je bio kaos – tri pitura, dva vodoinstalatera i njegova stara kao histerični dirigent tog malog orkestra veselih Bosanaca; „Ionako će sve opet ličiti na zubarsku čekaonicu“, pomislio je s gađenjenjem Matko prisjećajući se fetiša njegova majke prema bijeloj boji.
„Slobodno?“, upitao je Matka hrapav glas penzića koji je sjedao kraj njega. „Mhm, je...“, promrmljao je Matko misleći: „Dobro koj kurac je sad ova stara vreća grinja došla smrdit baš tu meni.“. Istini za volju nonić jest bio miomirisan – mješavina duhana, vina, bohora, kolonjske stila Pino Silvestre i onog nedefiniranog mirisa starosti koji prožima sva tijela starih duša na planeti. Svilenkasta prosijeda kosa padala mu je u plahtama oko ušiju a ispod mesnatog nosa popucanih kapilara isticali su se nikotin-žuti brkovi koji su se nastavljali u sijedu bradu oko ispucalih usana što grlile su dopola izgoren york. Matko naravno ništa od toga nije primijetio jer je, osjećajući blagu nelagodu, nastavio črčkat po Iphoneu.
„Ovaj tip je lokomotiva“, pomislio je Matko nakon što je zadnjih desetak minuta slušao kako nonić uvlači dim paleći jednu za drugom. Onda ga je lakat ubo među rebra. Matko je podigao glavu sa svog Iphonea i ugledao nonića kako mu se kezi i upire prstom u neku djevojku koja je laganim kasom prolazila puteljkom nedaleko od njih. „Dobra, a?“, upitao je nonić, a Matko ga je samo pogledao u čudu i pomislio s gnušanjem: „Stari prdonja bi jahao.“
„Znaš, nisam bio puno stariji od tebe kad...“, pauzirao je nonić ničim izazvanu priču paleći novu cigaretu i promatrajući djevojku. „Super, slijedi jedna od onih 'U lito 43.; kad san bija mlad; u šumama kraj Fažane...' priča“, krenuo je okretat očima Matko, ali nonić s novoužganim španjoletom nastavi: „...kad sam upoznao jenu ovakovu. 'mala je divne ricaste črlene lase i rit kakovu si ove danaska trude maknut...“, zastavši da povuče dim, nonić se okrene prema Matku, slegne ramenima i nastavi: „...tim dijetama i to. Ki će to vraga kapit, tu modu danaska. Nama su takove bile neć najlipće ča si moga svome oku za gledat najti“, i odjednom se nonić učini Matku mnogo mlađim.
„Bija san na plesu sa par svojih kumpanjona. Vrajži smo bili i poredni, ja pogotovo. Bila me baš puštila draga i držala me ta neka melankonija. Grdo za domislit se.“, rekao je nonić otpuhnuvši dim u smjeru bezdana sjete, onda kao da se odjednom trgnuo pa je nakon kratke pauze nastavio: “Nego, smo popili malo bilega kako i vsi tamo, no glavni nam je gušt bija ometati druge u plesu. Znan da mi je to dojadilo pa san poša na teracu malo, DJ je pušća Bitlse, aj vana hold jor hand, poznaš tu?“, Matko se nasmiješio i potvrdno kimnuo glavom, te nonić nastavi: „Prišla mi je ta divojka, slatka kako srce fragole, sva zanjihana u ritmu. Vrgla je svoju malenu ruku u moju i pogledala me u oči. Nasmišila mi se tako milo a ja san se skamenija, stija san je pitat kako joj je ime i čigova je, no ona je samo vrgla prst na usnice i šušnula me vragolasto, a onda me poljubila.“, nonić obliza usnice kao da na njima još može osjetit njen poljubac primjeti Matko. “'mala je okus po fermentiranim breskvama, bila je pjana vjerojatno. Ljubila me toplim usnama i ni ju bilo briga ki sam ni ča sam, ma vero ni mene ni bilo briga aš je tim poljupcem zbrisala vse tmurne misli ča sam ih ma. To ti je, vidiš, bio najiskreniji poljubac ča san ga u životu dobija.“
Nonić se ustade, zaužga još jednu cigaretu, kulturno pozdravi i krene svojim putem, ostavljajući Matka, pomalo zbunjenog, s novostečenim porivom da krene za prvom djevojkom koja naiđe i okusi te fermentirane breskve iskrenosti.
Post je objavljen 16.01.2012. u 13:34 sati.