Nemoj molim te..
otrčati predaleko
mislima i žudnjama
pobjeći tišini i neizgovorenosti
obrisati sve tragove
ugasiti svjetionike
da se ne mogu vratiti
Ja pred tvojom
viteškom izdržljivošću
ponizno hodam
pred tvojim
strastvenim strpljenjem
brišem sve svoje riječi
nedovoljne su u potrošenosti
Ja sam mahnito i divlje
bježala od sebe u zanose rječitosti
u nepredvidivost i nesagledivost
da dođem i vratim se početku
i sada molim svoja prepuštanja
sve svoje predaje i udisaje
za oprost...
Jer ne želim isključivost
granice i bijeg otkrivati u sebi
i želim pomaknuti svoje
horizonte i zacrtane crte
napraviti korak s one strane
obrisati sjene dok grlim sebe
Da li me vidiš
i kada me ne možeš gledati
imaš li vjere i hrabrosti
i kada zatvoriš oči
možeš li željeti bez straha
da ću te otkriti cijelog?
Ja ti nudim svoju gorljivost
umotanu u nadu iščekivanja
i splet očekivanja
koja su moj odraz u tebi
kroz sve moje boje
nikada viđene
I mogu li..
biti taj nedoživljeni trenutak
početak i kraj priče
kojeg čekaš, želiš, žudiš za njim
kojim ispisuješ noći...
trenutak pomalo zaboravljen
od burnog čekanja
Želiš li da budem
ona šutnja i zaborav
onaj korak koji čuješ kada sanjaš
i sve one neizgovorene
i nenapisane riječi
koje baš nitko nije čuo
Ja svojim kistom
brišem granice sebe i
trgam paučinaste velove
slikam akvarel
prepuštanja i predaje
nikada mislećih misli..
Post je objavljen 16.01.2012. u 00:37 sati.