popela sam se pa se spustila strmoglavo
kao niz liniju izvijenih leđa.
toliko toga u među-vremenu za smjestiti u među-rječju.
kao da su prošli mjeseci...
toliko toga na prisojnoj, toliko toga na osojnoj strani.
ne, ne svojatam vašu; samo je vrijeme bilo - moje.
večeras, na početku novog obrazovnog razdoblja,
dok raspisujem olovku po puti, odlučujem;
počet ću s nečim nevinim.
a koga zanima... da spustila sam se strmoglavo, ali nisam pala.
previše je to kilometara u nogama. peru.
nisam pala prije novog obrazovnog razdoblja,
jer prije svake igre...
Čučne se, pa se skoči.
Skoči se, visoko, visoko, visoko...
Do na vrh, samoga sebe.
A odatle se padne, svom težinom.
Danima se pada, duboko, duboko, duboko...
Na dno svoga ponora.
Ko se ne razbije u paramparčad,
Ko ostane čitav i čitav ustane.
Taj igra...
(Pre igre, Vasko Popa)
ja igram.
novu riječ za ovo polugodište više nego slutim,
ali dok raspisujem olovku po goloj puti odlučujem;