postajem pateticna. citava situacija je pateticna. i jadna. i nepotrebna.
optimist s grcem u zelucu (zeludcu?) i nije neki optimist.
ali ne mogu skinuti osmijeh s lica. ne danas.
nakon dva-tri dana vegetiranja.
to inace ne bi bila ja.
da ne razmisljam. da ne prikrivam od svijeta.
da nemam pomijesane osjecaje oko svega.
uostalom, neizvjesnost je grozna stvar.
dva pisma. dva zuta papira. jedna otvorena koverta.
i bit ce ih jos.
autodestruktiva ionako nije vise moj ðir.
na to se ne furamo vec odavno.
furamo se na strpljenje. tesko je.
ali treba to. ne samo za ovo. treba i inace.
*udah*
*izdah*
everything will be okay in the end. if it's not okay, it's not the end.
cini mi se da je ipak imao pravo.
susret nije daleko. ali nije ni blizu.
jedva cekam?
...da. apsolutno.
spava mi se.
***
P.S. znam da nece vidjeti jer ne zna za postojanje ovog mjesta, ali veliko hvala T. sto postoji i sto je tu i sto me slusa i sto mi prica. i M, fkors. ali ona to vec zna.
Post je objavljen 14.01.2012. u 00:25 sati.