Marketing
STROGO POVJERLJIVO
Znaš.....imaj to stalno na umu...
jedno je osjetiti nešto srodnosti...
pa ako sudbina pruži priliku,
doista upoznati nekoga.....
i "Izist' s njim vreću soli".....
a nešto sasvim drugo je...
godinama graditi iluzoran grad o nekome....
arhitektonski doveden do savršenstva....
ali tako staklen, krhak, nestvaran....
e, vidiš...to ne valja..
a tome smo svi skloni,
jer smo samo
maštoviti i usamljeni ljudi....
Tražimo sebe u drugima,
da bismo se ponovno
u sebe zaljubili...
i ništa više...
a ni manje....
Moraš ga samo trajno nazvati njegovim imenom...
ma ne, ne njega..
nego taj osjećaj koji je probudio u tebi....
i onda će on biti
taj i taj osjećaj.....
...razdraganost ptice......
...začuđenost ruže....
taj i taj okus..
..lubenica......
....pekmez od šljiva...
...opojan miris ljubice
ili strastveni zanos flamenga.....
a ne bezimena vječnost
i oltar kojem ćeš se utjecati kad ti bude stvarno teško....
i znaš....mogla bih ti cijelu dizertaciju o samoći napisati..
i o onoj udvoje, u troje, i u društvu...
al mislim da je i dalje najkvalitetnija i najhumanija samoća
. ..sa samim sobom...
a to se ljudi, kakvi već jesu, doista plaše biti...možda i opravdano, ponekad..
Jer tko zna što bi sve od sebe o sebi mogli čuti....doživjeti...saznati...
i u tome je cijela kvaka.....
Pa bježe tražeći se na takvim smješnim vjetrometinama....
Stavljajuć glavu pod jastuk da se ne bi sreli...
Plačuć u nepoznatim zagrljajima nepoznatih ruku...
....i zato se zadovoljavaju svakojakim površnim vezama,
koje im ne mogu donijeti trajnije boje u njihovo primarno sivilo....
...i zato se hrane mrvicama s nekoć raskošnog blagdanskog stola,
i ostaju gladni...
A trebali bi samo glasno viknuti
i dozvati se...
Sebe ili se....
Štipnuti se....
Razveseliti se...
Osupnuti....
ma, ja se nekako za tebe ne bojim......
Post je objavljen 13.01.2012. u 22:35 sati.