Previše imam potrebu za vrištanjem da bih bila u stanju napisati neki suvisli post. Toliko toga me naljutilo u svega par dana i stvarno, najstvarnije razmišljam kako bi bilo odlično posjedovati boksačku vreću. Čisto da izbacim negativnu energiju na takav način. No, želim da pročitate jednu malu pričicu. Jako je poučna, a nekima je vjerojatno i poznata. Koliko je istinita, ne znam (a zapravo nije niti bitno, pouka je važna), ali drago mi je da mi ju je kolega pokazao. Baš je prikladna za neke događaje koji su me frustrirali ovaj tjedan...
Sir Ernest Rutherford, predsjednik Kraljevske Akademije i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, ispričao je sljedeću priču:
Prije izvjesnog vremena pozvao me kolega. Spremao se nekom studentu dati "nulu" za njegov odgovor na neko pitanje iz fizike, dok je student, naprotiv, zahtijevao najvišu ocjenu! Ispitivač i student su se ipak složili da se dovede nezavisni "arbitar" i ja sam bio izabran. Pročitao sam ispitno pitanje: objasniti na koji način je moguće odrediti visinu neke visoke zgrade pomoću barometra.
Studentov odgovor je glasio: „Odnijet ću barometar na vrh zgrade, vezat ću ga za dugačak konopac, spustit ću ga do pločnika, a zatim ću ga ponovo podići. Izmjerit ću dužinu konopa. Dužina konopa je visina zgrade.“
Student je zaista imao dobar razlog za visoku ocjenu, s obzirom da je dao kompletan i točan odgovor! S druge strane, kad bi dobio visoku ocjenu iz fizike, to bi značilo svojevrsno priznanje u ovoj znanosti, što njegov odgovor nije potvrđivao!
Predložio sam da student još jedanput pokuša riješiti ovaj zadatak. Dao sam studentu šest minuta da riješi zadatak uz upozorenje da njegov odgovor mora pokazati bar neko znanje iz fizike! Pri kraju pete minute student još ništa nije bio zapisao! Pitao sam ga želi li odustati, ali mi je on odgovorio da ima jako mnogo odgovora za taj problem: upravo je razmišljao o najboljem rješenju. Ispričao sam se što ga prekidam i zamolio ga da nastavi. U sljedećoj minuti on je napisao svoj odgovor koji je glasio: „Odnesi barometar na vrh zgrade i nagni se preko ruba krova. Ispusti barometar, a štopericom mjeri vrijeme dok ne tresne o pločnik. Tada, koristeći formulu za visinu sa koje tijelo pada, izračunaj visinu zgrade!" U tom trenutku sam pitao kolegu da li sad on odustaje od davanja loše ocjene! On se složio i dao studentu skoro najvišu ocjenu.
Dok sam napuštao koleginu kancelariju, sjetio sam se da mi je student rekao da ima još mnogo rješenja za taj problem, pa sam ga pitao: „Koja??“
„Pa“, reče student, „postoji mnogo načina da se odredi visina zgrade uz pomoć barometra. Na primjer, možete iznijeti barometar van, pod pretpostavkom da je sunčan dan, izmjeriti visinu barometra, zatim dužinu njegove sjene, dužinu sjene zgrade, i onda običnom proporcijom, uz pomoć Talesovog teorema, izračunati visinu zgrade.“
„Sjajno!“ rekao sam, „A ostali načini?“
„Da“, rekao mi je student, „postoji jedna osnovna metoda mjerenja koja će vam se sigurno dopasti. U ovoj metodi, uzmete barometar sa sobom i počnete se penjati uz stepenice. Prethodno, na zidu označite crtu da označite dužinu barometra. Zatim, kako se penjete, markirate stalno dužinu barometra. Tako ćete dobiti visinu zgrade u jedinicama duzine barometra!“
„Vrlo direktna metoda!“ rekao sam.
„Naravno, a ako želite malo sofisticiraniju metodu, možete vezati barometar za kraj opruge, zaljuljati ga kao klatno i zatim odrediti vrijednost lokalnog gravitacijskog polja g na razini ulice, a onda na vrhu zgrade. Iz razlike vrijednosti g može se, u načelu, izračunati visina zgrade! Također, koristeći isto načelo, možete odnijeti barometar na vrh zgrade, vezati ga za dugačak konop, spustiti ga do samog pločnika i tada ga zaljuljati. Tada možete izračunati visinu zgrade prema periodu osciliranja.“
„Na kraju“, zaključio je student, „postoje i mnogi drugi načini rješavanja problema. Vjerojatno najbolji način je, da ponesete barometar u prizemlje i da pokucate na vrata nadstojnika zgrade. Kada vam nadstojnik otvori vrata, vi samo trebate reći: „Gospodine nadstojniče, ovo je divan barometar! Ako mi kažete kolika je visina zgrade, darovat ću vam ga.““
U tom trenutku nisam mogao izdržati i pitao sam studenta da li zaista ne zna konvencionalan odgovor na ovaj problem. Priznao mi je da ga zna, ali mi je rekao da mu je dosta asistenata i predavača na fakultetu koji mu pokušavaju nametnuti svoj način mišljenja.