... juče sam ga željela - imala sam ga....
...danas ga želim - valjda ću ga imati...
...sutra ću možda da ga poželim - da li će biti tu...
Početak, planiram početi sa pisanjem bloga odavno, ali nikada nisam znala šta pisati. Danas sam shvatila da u stvari i nije bitno šta pišeš, bitno je da izbaciš iz sebe one misli koje i ne želiš da podjeliš sa nekim "face to face". Ispada poslije da nisi nikome ispričao, a u stvari si ispričao svima!
Imam jednu nedoumicu, zašto je ono što je zabranjeno toliko "cupido"?
Govor tijela: podrhtavanje, neki silni tnci u stomaku, znojenje dlanova, suha usta, klecanje koljena.... i mnogo, mnogo drugih nuspojava vezanih za silinu strasti zabranjenog voća i kada prestane biti zabranjeno prestaju i ti strastveni naleti (nekada prerasta u nešto drugo: ljubav, poštovanje, prijateljstvo). Onda opet priželjkuješ da ti se takva strast opet desi! Ko je nije doživio, mogu reći da je jako, jako siromašna osoba. Svima želim da bar jednom u životu osjete taj nalet krvi u sva osjetila - mozak, usne, oči, uši, ruke, noge, grudi, prepone - taj osjećaj vreline... Pogotovo kada pronadjete nekoga ko će da ugasi tu vatru što gori, nekoga ko će Vam ispuniti cijelo tijelo, nekoga koji u momentu zaustavlja vrijeme i poželite da tako sljubljeni ostanete što je duže moguće.
U mislima vrijeme je stalo, u momentu kada pogledam nema pokreta okoline, pogledom kroz prozor ustanovljavam da se ni grane ne miču. Kada oslušnem nema nikakvih zvukova osim našeg ubrzanog pulsa i uzdaha, vrijeme stvarno stoji. Prepuštam se! Osjećam samo njegove poljubce po mome nagom tijelu, njegove prste koje klize niz moje lice, grudi, prepone, pomalo se zadržavajući na svakom, čisto da ga još više poželim. I želim ga sve više i više.......
...i sad ga želim....
Post je objavljen 12.01.2012. u 16:22 sati.