Marketing
Prekidamo program zbog izvanrednih obavijesti!
Prema najnovijim vijestima, Njemačka je po prvi put u povijesti uspjela prodati svoje obveznice uz negativan prinos. Pojednostavljeno rečeno, Švabe su sad u poziciji povlaštene mušterije koja dođe u banku i uzme kredit na koji ne da neće plaćati nikakve kamate, nego će mu banka još pokloniti i toster a direktor iz svog džepa dati sto čifči, samo zato što ste se, eto, odlučili zadužiti kod nas.
A to su vjerojatno vrlo, vrlo loše vijesti, ali ne iz razloga koji gornji članak navodi. Istinabog, očit je enormni disparitet između ekonomija EUa: dok se Grcima, Španjolcima i Talijanima kamate na državni dug nabijaju do nebesa, Nijemcima investitori plaćaju da bi mogli preuzeti njihova dugovanja. Takva polarizacija sama po sebi nije nikakva sreća, te naprosto ilustrira očitu činjenicu da se ta navodno fantastična švapska ekonomija do sad uopće nije ni nosila s krizom, nego ju je politikom „nek susjedu crkne krava“ svaljivala drugima na grbaču. Njemačka je kičma europske ekonomije i umjesto da preuzme nekakvu povijesnu odgovornost za sudbinu Europe i zaštiti svoje manje razvijene susjede, Švabe su bili više nego voljni Grke i njima slične žive odrati, samo da bi preko njihovih leđa uspjeli još malo na aparatima održati svoja bankrotirana poduzeća i tako si sačuvati koju paru. Well, payback's a bitch! Sad će, kako stvari stoje, vjerojatno izgubiti daleko više para.
U čemu je štos? Oni koji prate ovaj blog vjerojatno su do sad već iz mojih slikovitih primjera skontali da je rast državnog duga u korelaciji s rastom ekonomije. Državni dug pada, ekonomija propada s njime. Švabe su sad po prvi put počele zarađivati na svojim državnim dugovanjima i to je vjerojatno znak da ih čeka nekakva deflacijska katastrofa i opća recesija i njihovog gospodarstva. A to su loše vijesti za sve nas, jer ako propadne Njemačka, vjerojatno je da će doći i do kraha eura, a moguće i do raspada EU.
Sad će se naravno javiti dežurni pametnjakovići i euroskeptici: „Pa što onda! Nek krepa! Nit ikom treba, nit zaslužuje išta drugo!" Koliko god taj pravednički gnjev do neke mjere bio opravdan, situacija nije baš tako jednostavna. Europa trenutno možda i je čamac bez kormilara koji pušta na sve strane, ali more oko njega crveni se od krvi u kojoj plivaju morski psi pa si treba dobro razmisliti gdje su bolje šanse za preživljavanje. Ljudi koji se protive EU zbog nekakvih demagoških populističkih argumenata i vide spas u krahu eurozone trebali bi se upitati na čiji to mlin tjeraju vodu, budući je to solucija za koju drukaju i Britanija i Wall Street i CIA i međunarodni financijski špekulatori Soroševa kalibra.
Kriza u kojoj se EU koprca najvećim je dijelom rezultat financijskog rata koji angloamerički bankarski sustav na svim frontama vodi protiv onog central-europskog. Europske institucije pritom pokazuje neviđenu razinu gluposti i nesposobnosti (a bogme i korumpiranosti) da se nose s takvim predatorskim napadima. No kakva bila da bila, EU je još uvijek manje zlo od Wall Streeta i londonskog Citya. Euro je jedina valuta na svijetu koja ima ekonomsku i političku kuražu dovoljno jaku da smijeni dolar, a angoleamerikance svaka prijetnja temelju njihove ekonomske dominacije dovodi do ludila. Glave su letjele i ratovi se vodili zbog takvih stvari: kad god SAD/NATO zbrišu neku bliskistočnu državicu s lica zemlje, razlog tome je obično što je lokalni diktator dobio sulude ideje da bi svoju naftu mogao prodavati za nešto drugo umjesto dolara.
E nećeš, majku mu!
Ono što se Njemačkoj sad dešava jest da se izgleda vrući novac s međunarodnog financijskog tržišta masovno slijeva prema njima. A to opako smrdi na špekulantski napad, moguću posljednju fazu ili krunski pokušaj u razbijanju eura. Vrijednost eura već sad, čini se, lagano raste i ako krahne ili bude dobrano izubijan (zbog sulude ideje da bi neke zemlje trebale izaći ili biti izbačene iz njega), ni Njemačka niti ijedna druga članica EUa neće više imati štit koji ih je branio od najgore agresije angloameričkih financijerskih kartela. Isti će im potom vrlo lako vrijednost valute nabiti do nebesa, tako im uništiti izvoz, sravniti ekonomiju sa zemljom, potom pokupovati sve što još vrijedi i naposlijetku ih pretvorit u zemlje trećeg svijeta.
Što bi dakle Nijemci i EU sad trebali napraviti? Trebali bi početi trošiti ko blesavi na stvarni ekonomski razvoj, eto što. Ako se sad dobivaju pare – a europska centralna banka po svim indikatorima trenutno skuplja rekordne depozite – umjesto da se sjedi na tome kao kvočka na zlatnim jajima, treba se počet investirati šakom i kapom u sve europske države, kako bi se financirali masovni javni projekti u infrastrukturi, energetici i znanosti. Izgradite više pan-europsku mrežu super-brze magnetske željeznice, napravite program kao Tenessee valley authorithy za cijelo Podunavlje, dogovorite deal s Rusima i izgradite Južni tok i sve ostale plinske tokove, pokrenite svemirski program i pošaljite prvo nekog europskog čimpanzu na Mars! Jedini način da se izađe iz krize jest da država – ili u ovome slučaju zajednica država, ali na isto dođe – počne masovno trošiti na velike javne projekte koji dođu kao inekcija za pokretanje cijelokupne ekonomije i dižu gospodarstvo na sasvim novi level. Ako se novci samo čuvaju i, poput Držićeva Skupa, brine se jedino za „Tezoro, moj tezoro!“, ono što će se na kraju desiti jest da će svi ostati bez svog 'tezora!'
Post je objavljen 11.01.2012. u 10:33 sati.