Napad:
Biblija uči da je svaki grijeh smrtan ( Jakovljeva 2:10, Rimljanima 3:23 ) , a Katolička Crkva veli da postoje i grijesi "koji nisu na smrt". Zar niste protiv Biblije ovdje?
Katolički odgovor:
Sukladno Svetom Pismu, Katolička Crkva vjeruje da postoje dvije "razine grijeha" koje se razlikuju svojim kontekstom i svojom veličinom. Postoje laki grijesi, ljudske slabosti- kao kad nekog slučajno udarite u gužvi i iz neke sramežljivosti ne velite "oprostite". Druga vrsta su teži, poput ubojstva ili provale u kuću.
Da li smo protiv Biblije u ovome slučaju? Sigurno ne, Sveto Pismo jasno brani vjeru Katolika:
16 Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život - onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli. 17 Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt. 18 Znamo: tko god je rođen od Boga, ne griješi; nego Rođeni od Boga čuva ga i Zli ga se ne dotiče.
1 Ivanova 5:16
U ovom citatu, koji se zapravo bavi molitvom vjernika za grešnike nalazimo jasnu diobu kojom apostol Ivan dijeli grijehe. Postoji grijeh "koji je na smrt i za njega se ne moli" ( 1 Ivan 5:16 ) te postoji "grijeh koji nije na smrt" za kojeg se moli (1 Ivan 5:17 ).
Ivan ovdje prilično jasno brani Katoličko stajalište. "Svaka je nepravda grijeh"- veli-"Ali postoji grijeh koji nije smrtan". Što se tiče grijeha "koji je smrtan, za kojeg se ne moli"- Ivan ovdje sigurno ne tvrdi da vjernik ne bi trebao moliti Boga za oproštenje grijeha grešnika, već nalaže da grešnik sam treba tražiti oproštenje. Naime, dok laki grijesi ne utječu na duhovnu prirodu čovjeka, grešnik u teškom grijehu svojevoljno ostaje u njemu i potrebno je njegovo osobno obraćenje, ne vjernikova molitva.
U gornjem primjeru, ako slučajno udarite nekog u gužvi, niste sagriješili na smrt. Posebno ako se ispričate. Jadan čovjek kojeg ste udarili može moliti Boga za oprost vašeg grijeha, i iako se radi o prekršaju, niste učinili veliku štetu ili velik propust. Sve će biti u redu. Dok i taj grijeh možete u Sakramentu Ispovijedi priznati, ne prilazite mu skrupulozno- niste učinili težak prekršaj. S druge strane, osoba koja radi provale u kuće i ima namjeru nastaviti tako činiti nije se pokajala za svoje grijehe i uzaludno je moliti Boga da mu taj grijeh oprosti. Ta osoba svojevoljno nastavlja griješiti i radi svoje tvrdoglavosti ne želi prihvatiti Božji oprost. Tek kad ta osoba pristupi pokori, tada molitve za nju imaju zdravo-razumskog smisla.
Sad, ostaje nam da provjerimo citate koje je cijenjena protivnička strana navela da brane njihovu teoriju:
(10) Ta tko sav Zakon uščuva, a u jednome samo posrne, postao je krivac svega. (11) Jer tko reče: Ne čini preljuba, reče i: Ne ubij. Ako dakle i ne činiš preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona. (12) Tako govorite i tako činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode. (13) Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom.
Jakovljeva Poslanica 2:10 - 2:13
Ovdje se uopće ne brani teorija da je svaki grijeh smrtan i da ne postoje razine grijeha. Poruka ovog Biblijskog citata jest da čovjek koji posrne u Jednom Stavku Božjeg Zakona, prekršio je cijelokupan Zakon. Ako kradete, ali ne ubijate- kršite Zakon bez obzira što ne ubijate. Niti zemaljski zakoni nisu daleko od takvog načina djelovanja: ako kradete, a ne ubijate- ići ćete u zatvor zato što ste prekršili zakon kada ste ukrali, nećete se izvući od pravedne kazne zato što nikad nikog niste ubili. Nitko ovdje ne govori o tome da ne postoji grijeh koji nije na smrt, takvo što bilo bi u kontradikciji s 1 Ivanovom Poslanicom 5:17.
(21) Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, (22) pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! (23) Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; (24) opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu.
Rimljanima 3:21-3:24
Na ovome mjestu ne treba dugo objašnjenje. Biblijski citat jednostavno govori o tome da su svi ljudi svijeta po svojoj prirodi grešnici i trebaju besplatno spasenje Isusa Krista, nigdje ne veli išta suprotno teološkom nauku Katoličke Crkve. Da svi ljudi trebaju spasenje od svojih grijeha, i lakih i smrtnih, činjenica je unutar Katoličke teologije već 2000 godina.
Ali u čemu je zapravo poanta ovog napada? Kritičari Katoličke Crkve pokušavaju u svojim redovima ostaviti dojam da Katolici drže da nam ne treba Isus za oprost lakih grijeha. Postojanjem grijeha "koji nisu smrtni" pokušava se doći do zaključka da nam radi njih Isus nije potreban i da njih možemo "urediti sami". Na taj način i mnoge nepodučene Katolike pokušavaju preobratiti na svoje denominacije. Ali takav stav je netočan. Katolička Crkva jasno uči da je oprost svih grijeha dao Isus na križu, svaki čovjek ima grešnost koju mora priznati i koju mora prihvatiti držeći se Isusa. Dok laki grijesi nisu nešto što može naštetiti našem odnosu s Bogom ( ako smrtni grijesi imaju lijek, gdje neće laki? ) podsjećaju nas da smo grešni i slabi, željni utjehe i milosti Boga koji nas je takvima stvorio upravo da na našim slabostima pokazuje svoju moć i svoj beskrajni oprost:
Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.
Rimljanima 11:32
Post je objavljen 11.01.2012. u 09:14 sati.