Napad:
Ne treba nam vodstvo Crkve u čitanju Biblije. Duh Sveti djeluje na čitatelja da razumije Biblijsku Poruku.
Obrana:
Razjasniti ćemo prirodu ovog vjerovanja prije nego što navedemo Biblijske citate koji dokazuju da je ovakvo vjerovanje netočno.
Mnoge denominacije imaju takozvane "Biblijske škole" ili sastanke na kojima se istražuje Biblija. Ljudi prije nego što krenu u proučavanje, zamole Boga da ih vodi u istraživanju i radi toga misle da Duh Sveti djeluje na njih dok proučavaju Bibliju i radi čega ne mogu pogriješiti. Ovo nikako nije netočno, ali postavlja se pitanje da li Bibliju treba na taj način čitati i je li Božji plan bio da ljudi dolaze do religijskih spoznaja kroz čitanje Pisma.
S povijesnog stajališta, slabo vjerojatno. Biblijski kanon sastavljen je gotovo 400 godina nakon Isusova Uskrsnuća, što znači da Kršćani nisu mogli proučavati Sveto Pismo "kod kuće" skoro pa prvu četvrtinu povijesti Crkve. Da stvar bude gora, kanon kojeg proučavaju vjernici iz zajednica pod utjecajem Reformacije nije isti kanon kojeg su koristili apostoli. U 16. stoljeću Protestanti su izbacili Deuterokanon iz Biblije, kojeg i sami apostoli citiraju i koji je bio dijelom Svetog Pisma tisućljeće i pol prije Luthera. Kad tome uzmemo u obzir da ljudi do prije 200 godina većinom nisu znali čitati, dolazimo do još većih kontradikcija s Božjom Objavom. Jedini ljudi koji su znali čitati do tog doba bili su intelektualci koji su imali novac za obrazovanje. Ali Isus govori da je Bog objavio Svoju Riječ malima, a sakrio od umnih ( Evanđelje po Luki 10:21 ). Ljudi koji tvrde da je Biblija jedini izvor vjere, i koji još k tome objašnjava Svojem čitaocu na koji Ga se način treba interpretirati, doslove tvrde da siromasi i neuki ljudi nisu mogli prići tom izvoru istine više od tisuću godina nakon Isusovog Uskrsnuća i Isusove pobjede nad zlom u svijetu.
Uz ovo, možda najbolji dokaz da Biblija ne funkcionira po ovom principu je sam Protestantizam. Naime, ako Duh Sveti govori čitaocu Biblije na koji način Je treba čitati, zašto je Duh Sveti objavio netočne interpretacije nekim denominacijama? Razmislimo: ako Baptist i Adventist zamole Boga da ih vodi u proučavanju Biblije, zašto jedan tvrdi da je pakao vječan, a drugi da se takvo što uopće niti ne pojavljuje u Svetom Pismu? Zašto je Duh Sveti jednom rekao da u Bibliji piše da pakao postoji, dok drugi takvo što smatra nebiblijskim vjerovanjem? Zar bi Duh Sveti, na iskrenu molitvu vjernika, odgovorio krivo i zavarao ga? Sigurno ne- i Biblija takvo što jasno govori ( Evanđelje po Luki 11:11, 1 Timoteju 2:3- 1 Timoteju 2:4 ). Ujedno, zbunjujuće je što mnogi od vjernika koji imaju ovakvo vjerovanje zamjeraju Katolicima doktrinu o "nepogrešivosti Pape". Iako zvuči čudno čak i Protestantima koji takvo što vjeruju, sami su sebe proglasili nepogrešivim dok čitaju Bibliju i priznali da je takav status moguć. Naravno, pitanje je tko ima autoritet za takvu vjeru nasljednik "Stijene" ili bilo koji vjernik koji proučava Sveto Pismo. Biblija je na strani Katolika. ( Evanđelje po Ivanu 1:42, Evanđelje po Mateju 16:18 ). Autoritet je dan ljudima koji služe Boga kao provoditelji Njegove Riječi- i koji su uostalom i formirali kanon u četvrtom stoljeću.
Ali krenimo s Biblijskim citatima. Za razliku od ovog vjerovanja, Katolici prate Biblijsku poruku da čitatelj Biblije mora biti obrazovan u nauku Crkve. Samo u skladu s Crkvom koja je stup istine ( 1 Timoteju 3:14- 1 Timoteju 3:15 ) čitatelj može interpretirati Sveto Pismo na izgradnju i u ispravnom kontekstu.
U Prvoj Poslanici Timoteju, Pavao govori da njegov učenik ne bi smio zaboraviti na poučavanje ljudi jer tako spašava i sebe i ljude koji ga slušaju ( 1 Timoteju 4:16 ). Ovo je ujedno i dokaz da Sola Fide ne funkcionira- Pavao govori da će Timotej biti spašen čineći djela u vjeri ( poučavanje vjernika ) , ne tvrdi da je već spašen zato što vjeruje.
Pavao govori da su starješine koji uz širenje Božje Riječi istu i poučavaju vrijedni dvostruke časti ( 1 Timoteju 5:17 ). Ako vjernici mogu sami proučavati Bibliju, što znači da ih starješine moraju poučavati?
U svojoj Drugoj Poslanici Timoteju, Pavao govori da će Timotej u snazi i vjeri podučavati ljude Apostolskoj Tradiciji koju je čuo ( ne pročitao )- 2 Timoteju 2:1- 2 Timoteju 2:2 . Budući da mnoge Tradicije nisu zapisane u kanonu- na koji će način čitaoci Biblije doći do njih? Kasnije, Pavao govori da Timoteju ostane čvrsto u pouci koju je primio od svojih učitelja u Kristu ( 2 Timoteju 3:14-2 Timoteju 3:15 ) i da se prisjeća nauka. Ali ako je Timotej vjeru bazirao samo na Pismu, zašto se mora sjećati čemu su ga naučili? Zašto samo ne pročita u Pismu?
Efežani su se jednako tako morali prisjetiti što ih je Crkva poučila o Kristu ( Poslanica Efežanima 4:20- Poslanica Efežanima 4:24 ) a Solunjani su bili ojačani Pavlovim savjetom da se drže Pismenih i Usmenih nauka Crkve ( 2 Solunjanima 2:15 ). Hebreje Pavao upozorava da su već odavna trebali postati učitelji, a ne držati se na početničkom stupnju poznavanja Božjeg Kazivanja( Hebrejima 5:12 ). Ali ako je čovjek dok čita Bibliju nepogrešiv, tko može govoriti o početničkom stupnju? Zar Duh Sveti neće samo tako reći istinu Svojem vjerniku? I Kološani su obrazovani od Crkve u iščitavanju Pisma , ne čitaju Ga bez Crkvenog nauka i dolaze do savršenstva u Kristu ( Kološanima 1:28 ), uz ovo treba napomenuti da su isti i nakon Krista još poučavani od Crkve ( zašto bi ih trebalo poučavati, ako im Duh Sveti govori na koji način treba čitati Bibliju- Kološanima 2:6- Kološanima 2:7 ). Rimljani moraju biti oprezni jer se šire nauci koji nisu us skladu s Crkvenim naukom ( Poslanica Rimljanima 16:17 ).
Luka piše Teofilu da je napisao Evanđelje koje će mu pomoći da se osvjedoči u ono što je poučen ( dakle, Teofil je primio vjerovanje Usmenim putem prije Pismenog - Evanđelje po Luki 1:1- Evanđelje po Luki 1:4 ).
Isus je tužan jer su Židovi bili kao ovce bez pastira koji ih ne poučava ( Evanđelje po Marku 6:34 ). Ali Židovi su imali Stari Zavjet, zašto iz Tih Knjiga nisu mogli spoznati da je Isus Mesija, već je ovo bilo dano tek Petru odozgora ( Evanđelje po Mateju 16:17 ) ? Možemo jedino valjda reći da Bog takvo što nije želio.
Židov Apolon je, prema Bibliji, upućen u Pisma ( Djela Apostolska 18:24 ). Što ovo znači? Duh Sveti bi prema navedenoj teoriji sve trebao uputiti u Pisma , ali Biblija govori da je posebno Apolon bio upućen.
Isus govori da je svaki pismoznanac upućen u Kraljevstvo Nebesko mudar čovjek ( Evanđelje po Mateju 13:52 ). Znači li ovo da ima ljudi koji poznaju Pismo ali nisu upućeni u Kraljevstvo Nebesko?
Treba uzeti u obzir da Duh Sveti nije objavio Isusa Etiopljaninu dok je čitao Sveto Pismo. Naprotiv, naredio je Filipu da ga poduči ( dakle, Duh Sveti djeluje preko Crkve, ne isključivo preko Svetog Pisma )- Djela Apostolska 8:25-Djela Apostolska 8:40 ).
Na kraju, što se dešava s ljudima koji nisu poučeni u Crkvenom nauku a ipak interpretiraju Pisma? Petar govori da ti ljudi ne razumiju Pisma i iskrivljuju Ih svojim naucima jer nisu u skladu s poukom. Ovo ti ljudi čine sebi na propast ( 2 Petrova 3:16 ).
Dakle, treba jasno naznačiti jednu stvar. Biblija je knjiga koja uistinu može inspirirati svojeg čitatelja da postane Kršćaninom. Ali dok je Duh Sveti pored pisca Svetog Pisma i čuva ga od greške, gornji citati dokaz su da Duh Sveti nije pored čitatelja. Ovo ne znači da Duh Sveti ne želi ili ne može tako djelovati- već da Je Bog odlučio na drugi način komunicirati s vjernicima. Voljeti i cijeniti Bibliju znači staviti je na pravo mjesto u nauku- u skladu s Crkvenim poukama još iz doba Apostola.
Inače, ako cijenjeni protivnici ne žele odustati od svojeg uvjerenja da Duh Sveti djeluje na njih dok čitaju Bibliju, Katolici su ohrabreni da provjere ovu tvrdnju ( 1 Solunjanima 5:21- 1 Solunjanima 5:22 ). Upitajte svoje protivnike gdje u Starom Zavjetu piše o raspravi nad Mojsijevim tijelom Mihaela i demona. Ako je Duh Sveti na strani protivnika, neće mu biti teško navesti glavu i redak ovog citata. Budući da takvo mjesto ne postoji, jer je navedena priča Apostolska Tradicija, protivnik će se morati zapitati nije li malo preuveličao dijelove svojeg vjerovanja. Biblija ipak govori da se držimo Usmenih Predaja ( 1 Korićanima 11:2 ).
Post je objavljen 11.01.2012. u 08:08 sati.