Kao prvo, Biblija je formirana 395 na Koncilu u Hippu, dakle skoro pa 100 godina nakon što napadači tvrde. Nitko nije mogao "dodati" Bibliji jer Biblije nije niti bilo na način na koji je danas imamo, već su svijetom kružila odvojena Evanđelja od kojih su mnoga bila gnostičkog porijekla. Ipak, pojedini teolozi su i ta Evanđelja koristili, vjerojatno jer su gnostički citati iz tih Evanđelja po njima mogli imati interpretaciju koja nije bila u sukobu s Kristovim naukom. I danas se prilično dvoji o autentičnosti Evanđelja po Tomi, ali tu ćemo raspravu rezervirati za poseban post koji će dokazati da Sola Scriptura niti teoretski niti praktično nije mogla postojati prvih 395 godina Kršćanstva ( gotovo četvrtinu povijesti Kršćanstva kao religije ).
Nadalje, reći da je znak križa kojeg vjernici na sebi rade nešto dodano Kršćanstvu 300 A.D. je povijesni apsurd, koji dolazi od Boettnerove knjige "Rimo-Katolicizam". Da to dokažemo, citirati ćemo Tertulijana koji ga opisuje skoro stoljeće prije....
Na svakom našem putovanju i pri svakom našem pokretu ulaska ili izlaska, tijekom skidanja obuće, tijekom pranja, za stolom, tijekom paljenja svijeća, tijekom ležanja te sjedenja, što bilo da nas zaokuplja, mi Kršćani na svojim čelima radimo znak križa.
Tertulijan, De Corona Militis, 211. A.D.
U čemu je zapravo problem? Kritičari ove prakse, koje ima mnogo i van Katolicizma, drže da je dodana budući da se nigdje ne spominje
u Bibliji. Napadači su takozvani "Biblijski fundamentalisti", osobe koje radikalno tvrde da je Biblija jedini izvor vjere koji se mora doslovno shvaćati i ne dodavati ništa u svoj vjerski život što se u Bibliji ne spominje.
Kršćanstvo je u 2000 godina razvijalo svoju duhovnost na različite načine. Razvoj nije isto što i neskladno dodavanje korijenima jer korijen i služi tome da se razvije. U Bibliji apostoli nisu radili znakove križa na sebi ili drugima, ali osnovno je pitanje koji grijeh se čini kada se napravi znak križa referirajući na križ na kojem je bio raspet Isus ( Efežanima 2:16 ) uz govor "U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga" ( Matej 28:19 ).
Čovjek bi trebao uzeti u obzir da znak križa kojim se obilježava tijelo ima itekako Biblijsku osnovu. U Ezekijelu imamo vrlo jasan poziv na to:
(3) A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma. I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, (4) te mu reče: "Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!"
Ezekijel 9:3 - Ezekijel 9:6
Slovo "tau" liči na naše slovo "T" ( križ). Njime su obilježena tijela pravednika koji neće biti ubijeni budući da su prezreli gadosti koje su se dešavale Jeruzalemom. Dok Katolici ne ucrtavaju taj znak, obilježavaju ga na sebi rukom pozivajući se na Božju slavu i svoju težnju za spasenjem.
Što apostoli nisu činili, a čine fundamentalisti? Kad se dva fundamentalista rastaju, pruže jedan drugom ruke i vele "Bog s tobom" ali nigdje u Bibliji ne piše da se rukuje pri dolasku i odlasku osobe. Taj običaj nije Biblijski baziran, ali o tome fundamentalisti ne razmišljaju dok napadaju Katoličku Crkvu.
Post je objavljen 11.01.2012. u 07:57 sati.