Marketing
Remember how we were
href="http://flamestodust.blog.hr/slike/originals/1273503833_1038965364.jpg" target="_blank">
S vama sam na ovoj adresi od 8. 12. 2008., tako da je isti datum, samo 2011., bio prigodan za pisanje posta. Ništa od toga.
1.1.2012.- dobar datum za pisanje rezimea godine iza nas. I za liječenje mamurluka i za kajanje zbog učinjenih gluposti s Nekim Nepoznatim (iliti s dvojicom Nekih Nepoznatih. Opet- ništa od rezimea. I da je napisan, ne bi se puno toga moglo reći. Bilo je tu tek nekoliko noviteta, nekoliko događaja kada sam plivala u vodama u kojima su do tada samo sve druge cure osim mene plivale… Bio je tu (pre)nostalgičan i (pre)veseo maturalac, i da, dogodio se 13.5. s Njim. I dogodilo se… pa, puno neprospavanih, burnih izlazaka zbog kojih ni malo ne žalim.
Želim pisati. Samo toliko želim. Iako znam da ove riječi na papiru (koje prepisujem na kompjuter u neki sitni sat, kako predvidljivo) ne mijenjaju mnogo; jer, činjenice su još uvijek tu i one su te koje me ubijaju. Činjenica je da i dalje, nejasnim rukopisom, pijana i u 5 sati ujutro, pišem patetične opaske o Nama kakvi smo bili Prije, dok je On za to vrijeme Negdje vani s Njom. Činjenica je i da, ovako pijana i u 5 sati ujutro, iz gomile udžbenika izvlačim bilježnicu staru nekoliko godina i spomenute opaske bilježim tamo, pored nebrojeno o Njemu već napisanih riječi. Tamo im je i mjesto, vjerujem. Tamo, pored riječi izrečenih od strane naivne i blesavo zaljubljene 15- godišnje verzije mene. I još je jedna činjenica naprosto poražavajuća. Premda i dalje tako naivno mlada (tek sam prešla prag punoljetnosti, hej), i dalje sam jednako, nadasve blesavo, zaljubljena.
Dokle?
Ne znam.
Nije niti bitno. Naprosto sam navikla na ovo stanje, na to da se odsutno nasmiješim i posve smeteno pogledam u pod kada ga spomenu, na to da mi prsti po snazi automatizma ispisuju njegovo ime kada god zavirim na društvenu mrežu (koliko god ovo ne-romantično zvučalo)… On je već navika, nekako dobra, nekako destruktivna za mene, nekako… Moja? I ne mogu je se odreći, niti želim.
Gledala sam film Jedan dan (blaženi praznici, slobodno vrijeme i moja apsolutna nezainteresiranost za pripremanje ispita državne mature) i automatski se prebacila na čitanje knjige istog naslova. Story of my life, I guess. Mislim… ne znam… nekako smo i nas dvoje imali taj „jedan dan“ i nekako trpimo posljedice istoga. Još uvijek treperi među nama i javlja se kao konstantni podsjetnik, bez obzira na sve Druge s kojima smo doživjeli neku pijanu noć nalik onoj, ili jutro, što već… I On ima te Druge (Drugu, preciznije), a ja imam pisanje emotivnih pjesama (iliti, u mm slučaju, Proustovskih pokušaja, točnije) o njemu. Kako god, ipak je tu, u pojavnom obliku Prijatelja za kojega znam da mus e mogu obratiti svake subote, onako pijana, i pričati gluposti tipa „pijem to-i-to-piće, kao u dobra stara vremena, he-he-he“, pri tome izgovorivši ime pića popijeno taj „Jedan dan“, ili noć, što već… On je Prijatelj s kojim rezimiram davne događaje na putu od kuće do škole. I Onaj kojeg ću moći nazvati i iduće godine, kada budemo studenti u nekom drugom gradu (Zagreb i novinarstvo za mene, farmacija u njegovom slučaju, da bar!) i pozvati na piće. Naše, ili neko drugo, što već… Nekako će TAJ DAN (13.5., po n-ti put navodim) i dalje titrati među nama, da…
Dokle?
Ne znam.
I maturalna večer se bliži. Pristao je biti mi plesač. *Osjećaj klinke iz američkih filmova trenutno dominira mojim osjetilnim sustavom*
Nekako se nadam da će i u njemu proraditi nostalgija nakon koje čašice više X puta spomenutog pića (našeg, da…). Vidjet ćemo što nam donosi 2012. *optimizam napokon na djelu, bez obzira što Ona Druga nekako zauzima sve značajniju ulogu u njegovom životu, i bez obzira na to što ne znam da li je to samo privid ili stvarno stanje stvari. Rekao je nekim našim zajedničkim prijateljima "kako osjeća da ju samo zavlači i kako ne zna kako to prekinuti"... Ali opet, da želi prekinuti, već bi to učinio. Ne znam, zbilja ne znam... Bolje stavljam točku na ovo mjesto.*
- Kako se samo osjećam ispunjeno kada napokon nešto napišem. Znam da me neki od vas po tom pitanju u potpunosti razumijete. :)
Post je objavljen 11.01.2012. u 01:10 sati.