Na čitavom prostoru bivše Jugoslavije svjedoci smo da se za zapošljavanje, pregled kod liječnika ili pobjedu na javnim natječajima povlače veze i poznanstva. Ide se toliko daleko da kada tražimo posao ili ne daj Bože vezu za obavljanje važnih pretraga u bolnicama, zovemo ljude koje smo jednom ili nijednom u životu sreli, ali nam jednostavno trebaju i moramo ih zamoliti da „poguraju“ malo stvar.
Ne pišem ovo jer glumim neku moralnu vertikalu koja nikad u životu nije iskoristila neko poznanstvo da na jednostavniji način ostvarim nešto. Pišem ovo iz razloga što sam svjedok učestalim korištenjima veza pri pronalasku posla od strane mojih kolega koji sada završavaju fakultete, magisterije, specijalističke studije i slično. Naime, kada jedan kolega pronađe dobru vezu i odličan posao u državnoj upravi ili nekoj banci svi smo sretni zbog njega i čestitamo mu. S druge strane kada neki kolega iz društva na nekom testiranju bude najbolji, na intervjuu briljira, ali na kraju ipak ne dobije posao jer je netko imao (bolju) vezu, tada smo svi ljuti i govorimo kako je ovo društvo užasno, nepravedno, kako treba iskorijeniti takvu praksu dobivanja posla preko poznanstva, kumstva…
Pa jesmo li za veze ili protiv takvog načina pronalaženja posla, zapitam se često.
Post je objavljen 21.01.2012. u 12:20 sati.