Životni standard i kvaliteta života sveprisutna su pitanja u tranzicijskim zemljama dugi niz godina, a posebno danas kada se brojni efekti globalne krize osjećaju u cijelom svijetu. Globalna financijska kriza uzrokovala je rastuću nezaposlenost, pad prihoda, povećanje stope siromaštva i pad u ukupnom blagostanju. Kao posljedica toga javilo se veće zanimanje za temama poput životnog standarda i kvalitete života. Ne postoji definicija koja najbolje opisuje pojam životni standard, već je životni standard definiran kao razina blagostanja dostupna pojedincu ili skupini ljudi. Životni standard se odnosi na dostupnost roba i usluga koje su ljudi u stanju konzumirati i resursa kojima ljudi imaju pristup. Pa idemo vidjeti što posjeduju Hrvati.
Stanovnici stariji od 65 godina imaju pretežito vlasništvo nad stanovima bez stambenih kredita, a samohrani roditelji i mlađi od 30 godina pretežito vlasništvo nad stanovima sa stambenim kreditom.
Automobil posjeduje 60,7% stanovništa, a drugi automobil u kućanstvu tek 12,6% (iako se po parkingu iza moje zgrade to baš i ne bi moglo zaključiti :D). Motocikl do 50 ccm ima tek 1,4% stanovnika.
TV u boji imamo gotovo svi, a drugi tv u stanu ima tek jedna petina stanovništva. DVD posjeduje gotovo 48% stanovnika, osobno računalo sramotnih 44%, dok perilicu rublja ima gotovo 98% stanovnika. Posuđe ipak puno više njih pere na ruke. Perilicu posuđa naime posjeduje samo 27% stanovništva, manje nego mikrovalnu koju posjeduje više od 36% kućanstava.
Post je objavljen 20.01.2012. u 08:00 sati.