Roditelji često tjeraju djecu da nedjeljom odlaze na misu jer je to društveno prihvatljivo ponašanje i jer tako čine svi roditelji u ulici, kvartu, gradu. Isti ti roditelji nikad ne sudjeluju u humanitarnim akcijama, ne potiču djecu da odu u Afriku ili Indiju volontirati tijekom ljetnih praznika ili jednostavno ne organiziraju prikupljanje odjeće u kvartu za najsiromašniju djecu.
Čemu „lizanje oltara“ ili još veće gluposti poput odricanja od gledanja televizije na 40 dana u korizmi, kome je to pomoglo? Nikome. Napravite dobro djelo i vjerujte mi osjećat ćete se bolje. Ako 40 dana ne gledate televiziju nećete se osjećati kao da ste nešto veliko i dobro napravili. Nema osjećaja zadovoljstva koji osjećate kada vidite rezultat vaše pomoći nekome.
Neki ljudi toliko nemaju pojma o svrsi odricanja da se u na primjer korizmi odlučuju na 40-dnevno mršavljenje i misle da ukoliko su u tih 40 dana jeli samo do 6 navečer ili nisu jeli kolače i čokolade da će se time približiti Bogu. Dobra djela, a ne odricanje, dragi moji.
Post je objavljen 19.01.2012. u 08:00 sati.