EKONOMIJA ČETVRTKOM: Michel Montignac: "Montignac za Hrvate"
S obzirom da je četvrtak na ovom blogu rezerviran kao dan za ekonomske i političke teme, vezano uz knjige koje sam čitala i čije sam prikaze radila za specijalizirani mjesečnik za poduzetnike koji je pod nazivom Slavonski Poduzetnik, a da je ta suradnja završila prilično neslavno (po moj planirani budžet), odlučila sam ih ponovno objaviti na ovaj način, radi vaše zabave, informacije i edukacije.
Današnja tema nije toliko ekonomska, koliko gastronomska, ali možda je mjesec i pol dana nakon Nove godine pravo vrijeme da se podsjetimo kako smo se čvrsto držali (nekih) novogodišnjih odluka.
Montignac za Hrvate
O Michelu Montignacu, jednom od najvećih suvremenih autoriteta u svijetu nutricionizma i zdrave prehrane u slavonskom smo Poduzetniku već pisali predstavivši dvije njegove uspješnice izdane u hrvatskom izdanju pri Nakladi Zadro (konkretnije, radilo se o knjigama „Kako mršavjeti uz poslovne ručkove“ i „Jedem, dakle mršavim“), a u ovom vam broju predstavljamo i treći njegov naslov prilagođen posebno hrvatskoj publici, a to je „Montignac za Hrvate, recepti i jelovnici II“.
U uvodu ove prilagođene kuharice Montignac ističe probleme novovjeke prehrane kao što su nedostatak vremena za dugotrajniju pripremu obiteljskih obroka, zaboravljanje prednosti tradicionalne kuhinje, korištenje rafiniranih ugljikohidrata i sve veća popularnost brze hrane koja svojim svojstvima ne udovoljava potrebama organizma za raznolikom i zdravom prehranom. Također,i u ovoj knjizi Montignac ponavlja ono što bi nam kao mediteranskoj zemlji trebalo laskati, a to je da je mediteranska kuhinja (a samim time i kuhinja hrvatskog priobalja) jedna od najzdravijih na svijetu i da su njezini postulati široko primjenjivi i na hrvatsku kontinentalnu kuhinju. Pohvalno je za Hrvate i to što još uvijek njeguju tradiciju obiteljskog blagovanja i blagovanja s prijateljima, često se kuhaju zdrava domaća jela poput juha i variva, a mnoga kućanstva imaju voćnjake i povrtnjake sa zdravim sezonskim voćem i povrćem. Tržnice su u Hrvatskoj još uvijek brojne i dobro opskrbljene, tradicija proizvodnje domaćeg kravljeg sira i vrhnja te kiselog kupusa je također kontinuirano popularna, a razvijena je i navika korištenja samoniklog bilja (poput divljih šparoga) i gljiva u svakodnevnoj prehrani. Također, kao jednu od važnih stvari bitnih za zdrav život, Montignac navodi i to kako se pitka voda u Hrvatskoj može konzumirati iz slavine i kako je izbor hrvatskih vina bogat i kvalitetan.
Recepti koje u ovoj kuharici nudi Michel Montignac podijeljeni su na nekoliko glavnih kulinarskih područja, a to su: predjela, juhe, jaja, glavna jela, povrće i prilozi, salate, zakuske i slastice. Recepti su jednostavni i detaljno opisani, a knjiga nudi i slikovne priloge za pojedina jela, preporuke i moguće varijacije recepata te informacije je li određeno jelo pogodno i za vegetarijansku prehranu.
Ideja kojom se Michel Montignac rukovodi pri razradi svoje nutricionističke metode jest načelo nutricionističke gastronomije. To, citiram, znači „jesti dobro; jesti s užitkom; jesti zdravo; jesti pametno.“ Takva metoda u Hrvatskoj, uz našu dobro poznatu gastronomsku kulturu, svakako mora doći do izražaja i biti široko prihvaćena.
(Michel Montignac: „Montignac za Hrvate, recepti i jelovnici II“, Naklada Zadro, Zagreb, 2008., prijevod s francuskog jezika: Mirjana Hećimović i Božena Zadro)