Slučajno, jer nisam pazila knjige kojih autora uzimam u knjižnici, uzela sam čak dvije knjige Alice Kuipers, autorice za djecu i mlade koju izdavači nazivaju „zvijezdom u usponu“, a progovara o temama koje se tiču odrastanja i suočenja s teškim životnim situacijama u mladoj dobi. Kako sam ranije pitala i kako smo već govorili o knjigama koje se mogu dati tinejdžerima na čitanje, ovo su dvije novije koje bih ja svakako uvrstila u taj popis.
„Život na vratima frižidera“
Ova je knjiga zgodna jer je mogu čitati i oni koji nisu skloni ili nisu dovoljno vješti u čitanju. Naime, sama po sebi je vrlo kratka jer se sastoji od poruka koje su majka i kćer ostavljale jedna drugoj tijekom otprilike jedne godine – kupi kruh, mrkvu za zeca i takve stvari. Međutim, iz poruka iščitavamo i što im se događa u životima: prvo zaljubljivanje, majčin razvod od supruga, posao porodničara koji majka obavlja, školske ocjene kćeri i slično. Upravo iz poruke kćer saznaje i jednu vrlo ozbiljnu vijest koja će značiti kraj života kakav je dotad poznavala.
„Najgore što je ikad učinila“
U ovoj knjizi, koja je ipak malo mučnija i tajnovitija nego prethodna, autorica kroz dnevničke zapise svoje glavne junakinje Sophie Baxter progovara o brojnim bolnim temama: terorističkom napadu na londonsku podzemnu željeznicu, smrti bliskog člana obitelji, depresiji poslije tragičnog događaja, bulimiji među djevojkama, ali i nešto manje ozbiljnim temama poput prvog zaljubljivanja, prve povrede povjerenja i prvih svađa s roditeljskim figurama. Naime, Sophie je, kako već na početku saznajemo, prošlog ljeta doživjela obiteljsku tragediju (od koje vrste, na početku knjige nije razjašnjeno, jer ni sama Sophie ne želi pisati o tome u svom dnevniku koji je dobila od svoje terapeutkinje), i susrećemo je na početku nove školske godine. Tamo se susreće s bivšom najboljom prijateljicom Abigail, koja odjednom ne zna kako da joj pristupi, i poznanicama iz razreda, Zarom i Megan. Međutim, u razred dolazi i nova djevojka, Kanađanka Rosa-Leigh, s kojom glavna junakinja razvije oprezno, ali ubrzo i vrlo čvrsto prijateljstvo. Na drugoj razini, to je doista i puka priča o odrastanju, o dinamici prijateljskih odnosa i o zaljubljivanju u momka lijepih očiju za kojega ostaje pitanje je li doista i tako dobar kakvim se čini.
Čitajući ove knjige, podsjetila sam se nekog ljepšeg vremena, kad sam bila toliko mlada i naivna da su me mogle snažno ganuti obiteljske tragedije, bolesti i gubitci dragih osoba. Ponekad se bojim kako sam veliki cinik postala, i kako smo kao populacija izgubili senzibilitet za tragedije i stradanja, pa mi je stoga zapravo mala utjeha to što je ta neosjetljivost samo obrambeni mehanizam da bismo preživjeli kao vrsta.
Post je objavljen 15.01.2012. u 17:33 sati.