Pregled posta

Zanimljivo, o opasnosti miješanja politike u sport govori čovjek kojega je upravo politika dovela u sport. Dakle, kad je Antuna Vrdoljaka, po zanimanju filmskog redatelja, na poziciju potpredsjednika države, dugogodišnjeg saborskog zastupnika, člana Predsjedničkog vijeća za nacionalnu sigurnost, predsjednika Uprave Croatia Airlinesa, i predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, na sve te pozicije 1991.g. doveo političar Franjo Tuđman i politička stranka HDZ, onda mu miješanje politike u sport i ostale sfere života nije smetalo.

A sada kada SDP najavljuje čišćenje sporta od smeća koje je HDZ ostavio za sobom, onda mu miješanje politike smeta. Pa naravno da mu smeta. Jer on je bio jedan od direktnih proizvođača tog smeća kojeg treba pomesti, jedan od direktnih interesenata koji su stvaranjem tog smeća profitirali.

Nedopustivo miješanje politike, prijetnje i progoni, o kojima sada zbori - nisu mu smetali niti kad ga je ista HDZovska politika kao vjernog režimskog čovjeka postavila za direktora HRTa početkom 90tih, kako bi na HRTu u ime politike (koje se sada grozi) provodio čistke, prijetnje i progone, svih režimu nepoželjnih novinara koji su bili krivi jedino zbog krivih krvnih zrnaca. Dakle čistke i crne liste koje su po Vrdoljaku izmišljotine, jer "za njegova mandata nitko nije dobio otkaz, ako nije otišao u četnike".

Ne, nitko nije dobio otkaz, samo su svim tim nevidljivim novinarima koji su navodno otišli u četnike, ali su svakodnevno valjda iz četnika dolazili na HRT, da bi im na porti "nacionalne kratkovidnice" oružano zapriječili ulaz i potom ih redom legalno škartirali zbog navodnih nedolazaka na radna mjesta: "Nisu to bile nikakve Vrdoljakove parade. Mi smo tada odlučili da u kuću ne dolaze ljudi za koje tada tamo nije bilo posla, jer mogu samo stradati i stvarati gužvu."

Da, to su bile te eufemizirane Vrdoljakove metode održavanja nacionalne čistoće katedrale hrvatskog duha, pardon, metode ne stvaranja gužve. Antun Vrdoljak. Osvjedočeni sportista i fair-player. Lažljivac bio, lažljivac ostao.

I kad takav osvjedočeni lažov baca javnosti prašinu u oči i kao argument plasira tvrdnju da će zbog konačnog najavljenog čišćenja Augijevih štala hrvatskog sporta, koje je među ostalima i on debelo zasrao, uslijediti suspenzija FIFAe i sankcije UEFAe, pa čak i zabrana sudjelovanja na Europskom prvenstvu, ja velim - pa šta!?

Pa šta ako bi kao Belize, Nigerija, Salvador, Irak, Brunej, Peru, Kenija i Kuvajt privremeno ili dugoročno bili izostavljeni iz svjetskog nogometa? Pa šta ako bi i uslijedila suspenzija FIFAe i sankcije UEFAe, pa čak i zabrana sudjelovanja nacionalne reprezentacije na Europskom prvenstvu? Big deal, velika stvar. Neka uslijedi. A neće. Pa i da hoće - pa šta!

Kakva bi se to nacionalna tragedija i elementarna nepogoda hrvatskom narodu zbog toga trebala dogoditi? Pa baš NIKAKVA. Bi li zbog suspenzije FIFAe usahla zemlja, pocrkale krave, sagnjili krumpiri, bi li zbog sankcije UEFAe poplavile rijeke, izgorile šume, srušilo se nebo? Što bi se to poblogu tako grozno moglo dogoditi? Pa baš NIŠTA.

I ne samo da nam se ne bi dogodilo ništa, već bi takva suspenzija ovoj sluđenoj i opljačkanoj naciji bila dobrodošla usluga. Neko bi nas dragocjeno vrijeme poštedili svih tih pjanih i basnoslovno skupih europskih nogometnih bekrijanja, svih tih hrvatskih nogometnih čelnika, čije raskalašene i skupe životne navike - mi plaćamo iz svoga džepa.

Ali ne laje pas sela radi. Hrvatski narod niti od FIFAe niti UEFAe nema ništa niti je ikad imao, ali zato čelnici hrvatskih sportskih saveza kao što su HOO Vrdoljak i njegovi nogometni kompanjoni (koje sada brani pod krinkom neovisnosti sporta) imaju itekakve koristi, a svako diranje njihovih profitabilnih položaja dotiče izvore - njihovih prihoda.

Ne plasiraju Srebrić, Marković i Vrdoljak ovakve perfidne rečenice bez veze. Niti je bez veze što za plasiranje korijenski potpuno nebitnih besmislica, Antun perfidno koristi propagandnu mašineriju svoje bivše kuće. Tuste koke 90tih sada su se usrale zbog potencijalnog gubitka dosadašnjih privilegija. Usrale su se najavljenih poteza novog ministra sporta. Pa sada uspaničeno kokodaču i mute vodu prozirnim prijetnjama i zazivanjem nacionalnih osjećaja i "nacionalnih interesa" na koje više nitko ne pada.

Posebno su mi omiljene te isprane parole kako su nogometna mafija, nogomet i na koncu sveta hrvatska nacionalna reprezentacija - hrvatski nacionalni interes. Ma po čemu to blogvasveselio? Ma po čemu?
Po čemu je to interes hrvatske nacije financirati leglo pohlepnih mafijoza, koji se kriju iza skuta stare slave i ofucanog mita stvorenog oko nogometne reprezentacije? Financirati divljake koji svojim primitivizmom i svojom neutaživo halapljivo-odvratnom pohlepom, ugledu ove zemlje u svijetu - samo štete? Jedini interes koji ovdje iskače iz paštete je onaj privatni kupoprodajni interes opskurnih balkanskih karikaturalnih likova kao što su Marković, Mamić i ostala pohlepna mafija.

I zato kad se takvi režimski vojnici kao što je Vrdoljak, opiru čišćenju ove nepodnošljivo smrdljive sportske kaljuže koja se zamutila za njihova stolovanja, plasiranjem verbalnih udica na koje bi se trebale upecati narodne mase, uvijek s posebnim zadovoljstvom osvježim sjećanja na njihove notorne "zasluge".

Čistke, progoni, laži, brojanje krvnih zrnaca, šovinizam, primitivizam, nepotizam, profiterstvo, sebični interes, uživanje u privilegijama, etc...

Miješanje politike u sport. Načelno se ništa ne može prigovoriti ideji nemiješanja politike u sport. No kad mi tu olimpijsku ideju beskrupulozno prodaje baš onaj tko se oduvijek upirao miješati...

Vrdoljak dakle izjavljuje kako nije u redu da se politika (SDP) miješa u sport, fino, ma baš fino, no dok se politika (HDZ) miješala u sport pogodujući likovima kao što je Antun Vrdoljak - Antun Vrdoljak nije imao prigovora. Može se dakle primijetiti kako je Vrdoljakov osjećaj za nemiješanje politike u sport u najmanju ruku - selektivan. A tome se mora prigovoriti. Štoviše, takvo se licemjerje mora raščetvoriti, takav se đon-obraz mora prokazati.