Pijev ptica, plavo nebo prošarano rijetkim bijelim oblacima, mirno vodeno prostranstvo, zelena trava, stabla i žbunje koje izvire iz vode te tu i tamo koje ogoljelo deblo što cijeloj slici daje posebnu čar.
Mir prirode za vrelog ljetnog dana. Slika je idilična. Priroda zna stvoriti savršenu ljepotu i to je napravila na sjeveru Australije. Yellow Water (Ngurr-ngurrba) te West, East i South Alligator rivers su predivne za kišnih razdoblja.
Nesavršeni bijeli čovjek, Phillip Parker King, koji je prvi došao do njih, nazvao ih je krivim imenom misleći da je u njima vidio puno velikih aligatora. Kad je pogreška uočena, bilo je već kasno i rijeke su ucrtane u karte i nazvane po aligatorima umjesto po krokodilima koji vladaju njima.
Metalni brodić polako reže vodu.
Prolazimo kraj bovica koje drže mrežu. Svaka ima različite rupe.
Ne proizvode ih s njima. To su ugrizi krokodila.
Pojasevi za spašavanje ne bi puno pomogli u ovim vodama. Ljepota je samo na površini. Ne znam što je ispod nas.
Nije mi ni na kraj pameti umočiti ruku u vodu onako kako bih to napravila u Jadranskom moru.
Čovjek je u rijekama sjeverne Australije bespomoćan van metalnog broda. I ne samo čovjek. Za vrijeme kišnih razdoblja u ove vode doplivaju i morski psi. Prije 3 godine je jedna turistička tura svjedočila pobjedi krokodila nad morskim psom. Morski pas je bio dug samo 3 metra. Krokodil ih je imao 5.