Nedavno sam,čekajući u bolnici,vidjela jednu ženu kako čita knjigu interesantnog naziva Jebe mi se.Sjetila sam se da su prošle godine reklamirali tu knjigu pa sam odlučila i sama nabaviti jednu.No knjiga je još uvijek nevjerojatno popularna pa sam ju uspjela pronaći tek nakon obilaska desetak trgovina.Nećete se čitajući ovu knjigu zabaviti,jer je napisana dosta nespretno.Neka vas naslov ne prestraši-bitna je poruka o kojoj ću danas govoriti.
Knjigu autor John C. Parkin započinje upečatljivim rečenicama-Jebe mi se.Napisat ću štogod mi padne na pamet.
Parkin je dvadeset godina proučavao razne istočnjačke filozofije kojima je cilj naučiti čovjeka kako da se opusti i oslobodi.
No na kraju je došao do Jebe mi se filozofije.Izgovoriti te riječi je oslobađajuće.Zaista je,ja se osobno,kao i vi sigurno,osjetim nevjerojatno dobro kada nakon sekiranja,nepravdi i svega kažem jebe mi se,odjebi.
U knjizi uči kako reći jebe mi se hrani,novcu,tome što ljudi misle o nama.
Zapravo je bit svega da svemu oko sebe kažete jebe mi se,opustite se te prigrlite sudbinu koja vam je namijenjena i tek tada ćete biti istinski sretni.
Zagovara jednostavan pristup životu te nam govori da se jednostavno prepustimo i slijedimo put koji nam je namijenjen.Trebamo prestati slušati druge,truditi se vječno biti disciplinirani,ispunjavati tuđe želje i ciljeve te početi raditi ono što zaista želimo,jer život je prekratak za trošenje našeg vremena na ispunjavanje tuđih želja.
Mogu vam reći da to zaista nisu gluposti.Sama sam počela živjeti prema ovoj filozofiji prije nego što sam uopće i čula za ovu knjigu.
Ja sam se,naime,nakon godina istinskog nezadovoljstva svojim životom te pokušaja mijenjanja istoga jednostavno prestala brinuti za sve i pustiti stvari da idu svojim tokom,shvaćajući da ih ionako ne mogu previše promjeniti.Govorim o onim glavnim stvarima,ne o sitnicama.Nakon godina živjenja pod stresom,u strahu od života i histeriziranja te grčevitog hvatanja za stvari koje me čine nesretnom i pokušaja ostvarivanja zacrtanog cilja,pri čemu bi me svako skretanje te trenutci nediscipline doveli do govorenja sebi kako sam nesposobna i ništa ne vrijedim nekako sam se natjerala da pustim sve.I od tada se osjećam nevjerojatno opušteno i zadovoljno.
Shvatila sam da me sreća cijelo vrijeme čekala,da se moja sudbina svakodnevno pokušala ostvariti i koliko sam divnih stvari pustila težeći nečemu višem,dok je sreća cijelo vrijeme bila pored mene,čekajući da ju vidim.Po vjeri sam katolkinja.Ukoliko vi i niste,vjerujem da vam neće biti žao ako pročitate ovih par rečenica,jer riječ je o filozofiji življenja.Isus govori da kažemo-Isuse,misli ti za mene.Govori nam da mu se prepustimo,da na većinu stvari ne možemo utjecati i da ne postavljamo pitanja.Bog nam je odredio životni put,naše mjesto na ovome svijetu,a mi samo trebamo živjeti po pravilima.
Zapravo,većina vjera zagovara ovakvu filozofiju živjenja.No bio je to dio Biblije koji mi je nevjerojatno išao na živce.Nisam bila osoba koja će svoju sudbinu prepustiti višoj sili,htjela sam sama utjecati na svoj život i sama odrediti svoj životni put.Godinama sam živjela po filozofiji knjige Secret,iliti Tajna,koja govori da ništa ne trebamo prepustiti slučaju te da trebamo uzeti svoj život u svoje ruke.No s takvim principom živjenja samo sam si nabijala stres te se uzalud nadala.Mnogi se vjerojatno neće slagati sa mnom,no ja sam živjela prema objema filozofijama.No poricanjem istine se ništa neće promjeniti-naš život je zacrtan,na nama je samo da uživamo u njemu što više možemo i prepustimo se,jer tek tada ćete uspjeti shvatiti što život zapravo znači te naći svoj smisao.Možemo mi sami stvoriti svoju sudbinu te ostvariti ono što želimo i ne slijediti sudbinu koja nam je zacrtana.Vjerojatno ste sada zbunjeni,jer sam cijelo vrijeme govorila da mi ne možemo sami stvoriti svoju sudbinu.
Ali razmislite-ako na kraju vaš život ispadno onako kako ste vi zamislili sigurno nećete biti sretni,to će sigurno biti tako,najveći razlog tomu je da mi ne možemo vidjeti budućnost.Neki će shvatiti što sam ovime htjela reći,neki ne.Želim reći da nikad ne znate koji će vaši prioriteti biti u budućnosti i kakve će stvari tada biti.Naprimjer,vaš životni cilj je da budete direktor velike tvrtke i imate puno novaca.No kada to i ostvarite,to vas sigurno neće zadovoljiti i shvatiti ćete da ste opsjednuti karijerom zanemarili ljubav te ćete pokušati naći ljubav,ali će biti prekasno.A i možda u budućnosti direktori budu zarađivali jako malo,nikad ne znate što budućnost nosi,jer život je kao bombonjera,i biti ćete nesretni.A ako niste sretni,onda zapravo i niste stvorili svoju sudbinu i život onako kako ste ga zamišljali.Zar nije tako?Jer svi zapravo želimo usmjeriti život prema stvarima koje će nas učinit sretnim.
Ima jedna priča,opet iz Biblije,ali zanimljiva je.Išao je jedan čovjek i nosio teški križ,a pored njega dvojica prijatelja.On je stalno tražio Boga da mu skrati taj križ,jer mu je težak,a Bog ga je svaki put poslušao,a ona dvojica ništa.I dođu oni do provalije,a ova dvojica stave svoje križeve na tu provaliju i s lakoćom ju pređu.No križ tog trećeg je bio prekratak te on ne uspije preći na onu stranu provalije,koja simbolizira sretan život,i ostane u dijelu svijeta gdje je bio nesretan.Vjerujem da svi možete shvatiti metaforičko značenje ove priče,a o tome se i radi u ovome tekstu
.Upravo je zato bitno prepustiti se životu.Toga se ne treba bojati.U svakom trenutku trebamo raditi ono što nam se tada radi.
Istina,neke stvari možemo promjeniti,nije nam život baš zacrtan do svakoga detalja.Najjednostavniji način za male promjene na koje možemo utjecati i ostati sretni je da promjenimo svoju svakodnevnu rutinu te iskušamo nešto novo,da naprimjer sjednemo u autobus te jedan dan provedemo u nekom gradiću kojeg nikada prije nismo posjetili.Promjenom rutine promjeniti ćete i te neke male dijelove svoga života.
Postoji i jedna velika mudrost s kojom se slažu sve vjere i filozofije-kada nešto prestanemo snažno priželjkivati i prestanemo misliti na to,to će nam doći.Svoju sudbinu često i guramo od sebe svojim pokušajima mijenjanja iste.No sudbina koja nam je namijenjena uvijek je puno bolja od one koju sami priželjkujemo,jer zaista život piše najljepše priče.
No da se vratim na samu temu ovoga posta,riječi jebe mi se nam pomažu da se oslobodimo i prepustimo svemu oko sebe.I ako su vam te riječi nevjerojatno vulgarne,probajte ih samo jednom reći i to upravo sada,naprimjer novcu,kojim su svi nevjerojatno opsjednuti,ne shvaćajući da on ne donosi sreću,da ćemo uvijek imati dovoljno novca za ono najosnovnije,a za sreću nam više ni ne treba.
Prepustite se životu i živite ga punim plućima,neopterećeni,tako da vam vaša sudbina može lakše pokucati na vrata.
Post je objavljen 08.01.2012. u 20:44 sati.