Marketing
Bio-kemija i astralni uticaj
U davno antičko doba i običnim ljudima, a i filozofima i naučnicima bilo je posve nromalno i razumljivo da zvijezde i planete vrše uticaj na život na Zemlji – ljude, životinje i biljke, kao i da su posebne vrste minerala i metala recimo, u vezi s određenim nebeskim tijelima. Novi vijek donio je mehanicističko shvaćanje čovjeka i univerzuma, međutim, u najnovije vrijeme, srećom, imamo pravu renesansu vitalističkog shvaćanja života, u kojemu ima mjesta i za astrologiju.
Uticaj kozmičkih sila na cikličke obrasce na našoj planeti se reflektiraju kroz opažanje životnih ciklusa. Postoji tako dnevni ritam, koji je dobio ime cirkadialni, te godišnji, koji je prozvan cirkanualni. Postoji također i mjesečni, lunarni ciklus, ili ritam. Izgleda da je život na Zemlji možda pod najvećim uplivom najkraćeg, dnevnog ritma, a koji je uvjetovan dnevnom rotacijom Zemlje oko svoje osi.
Pored uobičajene predrasude, stvorene od strane moderne nauke, da planete ne vrše nikakav uticaj na živa bića, postoje kod većine ljudi također i predrasude prema tzv. nižim organizmima, u smislu da oni ne posjeduju nikakvu inteligenciju.
Uploaded with ImageShack.us
I jedno i drugo je demantirao svojim eksperimentima sa oštrigama američki biolog Frank Brown, još pedesetih godina. Brown je, naime otkrio da oštrige posjeduju izraziti plimni ritam – otvaraju svoje ljuske kako bi se hranile za vrijeme visoke plime, a zatvaraju ih, kako bi spriječile oštećivanje i sušenje, za vrijeme oseke. Eksperiment je Brown izveo na obali Atalntika, a onda je oštrige odnio kući, na obale jezera Michigan. Prve dvije sedmice školjke su se nastavile otvarati i zatvarati istim ritmom, a onda se taj ritam izmijenio – Brown je na svoje iznenađenje mogao konstatirati da su školjke 'izračunale' novu geografsku dužinu, te se počele otvarati kao u vrijeme kada bi plima zapljusnula grad Evanston (inače, na obali jezera Michigan) – da se kojim slučajem nalazi na obali Atlantika. Na neki misteriozni način, školjke su 'spoznale' da su bile preseljene dvije hiljade kilometara na zapad, te u skladu s tim, 'podesile' svoje biološke satove. Ovo je bio očiti naučni dokaz da čak i organizam koji živi daleko od oceanske plime može biti pod uticajem tranzita Mjeseca.
Sličan uspjeh Brown je postigao i prilkom praćenja uticaja lunarnih faza na krompir. Ustanovio je da čak i biljke dakle mogu 'znati' u kojoj se fazi nalazi Mjesec, da li se pojavio na horizontu, da li je u Zenitu, ili upravo zalazi. Brown je zaključio da te promjene, koje slijede lunarnu satnicu pokazuju da svi ti živi organizmi reagiraju na «fizikalnu fluktuaciju, koja ima lunarnu periodu». Suradnik Franka Browna u Evanstonu, J.D. Palmer, bio je izveo eksperiment sa magnetskim poljima, sa primitivnim organizmom Volvox aureus, bičašem. Ustanovio je da ti organizmi mogu ne samo detektirati magnetsko polje, već su svjesni smjera magnetskih silnica tog polja.
Uploaded with ImageShack.us
Talijanski kemičar Giorgio Piccardi je početkom 60tih izveo neke od pionirskih eksperimenata, kojima je dokazao vrlo specifičnu korelaciju između kemijskih reakcija, koje se odvijaju u vodi, i planetarnog djelovanja, naročito Sunca. Voda kao medij zavarava svojom vrlo jednostavnom strukturom, koja se sastoji, kao što je svima poznato, od spoja dva atoma vodika i jednog kisika. Međutim, još se uvijek u potpunosti nije spoznalo djelovanje te strukture. Voda kao medij pokazuje neke očite anomalije – u krutom je stanju lakša, najgušća je na 4° C, pod izvjesnim uvjetima može reagirati sama sa sobom. Piccardi je 1962. godine ustvrdio: «Voda je osjetljiva na strahovito slabašne uticaje i u stanju je prilagoditi se na najrazličitije okolnosti do stupnja koji ne može dostići nijedna druga tekućina. Možda su upravo posredstvom vode i vodenastih sistema vanjske sile u stanju djelovati na žive organizme.»
Tokom 10godišnjeg perioda izvođenja eksperimenata sa vodom Piccardi je ustavnovio da su kratkoročne, iznenadne promjene, često trajući svega dan ili dva, bile česte i povezane sa Suncem. Reakcije su se uvijek brže odvijale za solarnih erupcija i kada su se mogle izmjeriti promjene u zemljinom magnetskom polju. Bio je zapazio i dugoročne promjene, a koje su se odnosile na frekvenciju Sunčevih pjega, u 11-godišnjem ciklusu.
Giorgio Piccardi je u zaključku svojeg djela «The Chemical Basis of Medical Climatology» ustvrdio kako «definitivno, sva živa materija reagira na udaljena kozmička djelovanja, kako elektromagnetska, tako i ona polja.»
Dakle, zaključak je jasan – promjene u bio-energetskom polju živih organizama slijede kozmički ritam, i ti su organizmi podložni promjenama u skladu sa gibanjima nebeskih tijela.
Post je objavljen 08.01.2012. u 20:13 sati.